Ne praštaj, opominji i ne zaboravljaj.
Prvi put kad smo išli u Srebrenicu na jednu od godišnjica genocida i dzenazu, dogovaralo nas se dosta iz dzemata mahalskog, da bi pošli ja i Toto moj najbolji drug. Puno priče malo meda. Ko i obično hoće svi, podju rijetki.
Jutro, 5 sati, u Sarajevu kiša pada, lijeva, kao da nebo plače. Do autobusa stići nikada, trčimo od zgrade do zgrade da bi stigli na drugi kraj Dobrinje na polazište. Sjedamo...