Obilježavanje 23. godišnjice stradanja logoraša iz Sanskog Mosta

Udruženje logoraša Sanski Most, član Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, organizirat će danas obilježavanje 23. godišnjice zločina nad građanima Sanskog Mosta, logorašima, Bošnjacima i Hrvatima.

Kako su podsjetili 7. jula 1992. godine zločinci su, u jeku etničkog čišćenja i provođenja genocida nad Bošnjacima i Hrvatima općine Sanski Most, u zatvorenim kamionima prevozili više stotina logoraša – civila, u koncentracioni logor Manjača.

Tog 7. jula, izuzetno vrućeg i sparnog dana, u jednom kamionu bilo je do 66 logoraša logora Betonirka, mjestu koje je slovilo za najozoglašeniji logor na području općine Sansi Most, u kojem su svakodnevno prebijani i mučeni.

Kamion je bio hermetički zatvoren, ostavljen tri sata, pred logorom Gradska sportska dvorana Sanski Most kako bi zločinci logoraše što je moguće više mučili.

Oni su tada molili za kap vode ili za otvaranje cerade, ali im pripadnici srpskih oružanih snaga u pratnji dojučerašnjih komšija, nisu dali.

Na putu za logor Manjača, kom prilikom su logoraše namjerno vozili okolnim i sporednim putevima, uslijed ranije premlaćenosti i teškog stanja u kamionu logoraši su se počeli gušiti.

“Pili su vlastiti urin i motorno ulje. Logoraši su umirali u najvećim mukama, jednim od najstrašnijih načina smrti, gušenjem”, navodi se u saopćenju Udruženja logoraša Sanski Most.

Na Manjaču su stigli tek predvečer. Bilo je logoraša koji su još uvijek davali znakove života. Komandant logora Manjača Božidar Popović, nije htio primiti umrle i logoraše u teškom stanju.

Potrpani su nazad u kamion, mrtvi i logoraši u teškom stanju, a s njima su vraćeni i logoraši koji su im trebali pomoći da potom je njih šest ubijeno. Pet ih je pronađeno u masovnoj grobnici “Dragoraj” kod Mrkonjić Grada, dok se za jednim logorašem i dalje traga.

Ostalih 19 logoraša iz tog kamiona 17. jula 2001. godine pronađeno je na Ušću Dabra u općini Sanski Most, na lokaciji gdje su naredbodavci i izvršioci ovog zločina nastojali sakriti tragove ovog gnusnog zločina.

Udruženje logoraša Sanski Most je na lokaciji gdje su pronađeni ugušeni logoraši podiglo spomen obilježje koje ima memorijalnu i edukativnu ulogu, da trajno podsjeća i opominje na ovaj strašni zločin, te da generacijama koje dolaze govori o genocidu i agresiji počinjenom u dolini rijeke Sane.

Ovaj zločin predstavlja samo jedan u nizu počinjenih zločina nad logoršima u jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu što govori u prilog masovnosti i gnusnosti zločina koji su počinjeni od 1992. do 1995. godine nad ovom populacijom, saopćeno je.

Obilježeno 23 godine od osnivanja “1. dobrinjske brigade”

Jučer je u Sarajevu obilježeno 23 godine od osnivanja “1. dobrinjske brigade”.

Na ovoj svečanosti uručena su priznanja najzaslužnijim pripadnicima brigade, kao i određenim generalima iz proteklog rata, te pojedincima iz društveno političkog života.
Ovu svečanost svojim prisustvom su uveličali bivši ministar u Vladi F BiH Zahid Crnkić, generali Armije BiH Atif Dudaković i Vahid Karavelić, te naš sugrađanin Refik Kurgaš, koji je ujedno dobio “Zlatnu plaketu za najčasnije gazije 1. dobrinjske brigade”.
Na samom kraju obezbijeđen je i iftar za sve borce i njihove porodice, kao i za prisutne goste.

Sud BiH: Deset godina za ubistvo dječaka iz Srebrenice

Sud BiH osudio je Srećka Boškovića na deset godina zatvora zbog ubistva 15-godišnjeg dječaka 15. jula 1995. na brani na području Zvornika, nakon pada Srebrenice.

Sudsko vijeće u petak je Boškovića proglasilo krivim da je na brani Petkovci dječaku pucao u glavu 15. jula 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba pogubile oko 1,000 Bošnjaka iz Srebrenice.

“Optuženi je dječaku rekao: ‘Slobodan si, možeš ići’, a kada je krenuo prema šumi, on mu je pucao u glavu”, zaključilo je Vijeće.

Obrazlažući presudu, predsjedavajući Vijeća Zoran Božić je kazao da činjenica da Boković nije bio vojnik, ne znači da nije mogao počiniti ratni zločin.

Prema ocjeni Vijeća, Bošković je iskoristio nemoć i nezaštićenost dječaka, počinivši ovo djelo iz obijesti.

Također, kako je dodao, činjenica da dječak nije identifikovan, ne znači da nije postojao.

Dva svjedoka Optužbe, kako je objasnio, potvrdili su da su vidjeli dječaka.

“Presuda je utemeljena za iskazu svjedoka SB-1 i iskazu Milorada Kucalovića iz istrage, koji su istiniti i uvjerljivi”, kazao je Božić.

“Kucalović je u istrazi rekao da je crni mladić pucao dječaku s leđa u glavu. SB-1 je kazao da je čuo jedan ili dva pucnja, te da je sa udaljenosti od tri do pet metara vidio da ide optuženi sa puškom koja je bila uspravno u ruci”, kazao je Božić.

Kucalović je na suđenju promijenio iskaz i rekao da u to vrijeme nije bio na brani, a njegovo obrazloženje nije bilo logično za Vijeće.

Vijeće je kao otežavajuće okolnosti u obzir uzelo bezobzirnost optuženog i to što je iskoristio nemoć i nezaštićenost lica koje je bilo civil.

“Kao olakšavajuće, cijenjeno je što je optuženi otac dvoje djece, ranije nije osuđivan i što je u vrijeme počinjenja djela imao 20 godina”, kazao je Božić.

Na ovu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću Suda BiH.

balkaninsight.com

Suđenje Ratku Mladiću: Žrtve iz Tomašice civili

Vještak Haškog tužilaštva rekao je na suđenju Ratku Mladiću da oko 300 žrtava pronađenih u masovnoj grobnici Tomašica nije nosilo uniforme i da je veliki broj njih upucan u glavu.

Vještak za patologiju John Clark opisao je na suđenju Ratku Mladiću nalaze obdukcije 293 tijela ekshumirana 2013. godine iz masovne grobnice Tomašica kod Prijedora. Clark je precizirao da je 275 tijela bilo cijelo, dok su ostala bila nekompletna.

Naglasio je da su sve žrtve bile obučene u “svakodnevnu odjeću”, koja je u nekim slučajevima bilo neuobičajeno višeslojna, ali da “uopšte nije bilo vojnih uniformi, uključujući i obuću, koja je bila lagana, bez čizama”.

Haško tužilaštvo dokazuje da su u primarnoj grobnici Tomašica i sekundarnoj grobnici Jakarina Kosa bili pokopani Bošnjaci koje je Vojska Republike Srpske (VRS) ubila tokom akcije etničkog čišćenja prijedorskog kraja u proljeće i ljeto 1992. godine.

Prema optužnici koja Mladića, tadašnjeg komandanta VRS-a, tereti za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, taj progon je u Prijedoru imao razmjere genocida.

Mladiću se sudi i za genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Haški tribunal prošle godine je odlučio da dozvoli tužilaštvu, koje je završilo sa izvođenjem dokaza protiv Mladića, da pozove nove svjedoke koji će svjedočiti o Tomašici.

Većina stradalih u Tomašici bila je, po Clarkovom iskazu, upucana iz vatrenog oružja, i to jednim hicem, iako su na jednom tijelu pronađene rane od devet metaka.

Rane nanesene vatrenim oružjem bile su uzrok smrti čak 283 osobe, što čini 97 odsto ekshumiranih, kazao je Clark.

“Iznenađujuće je veliki bio broj pogodaka u glavu, 35 odsto, što me je navelo na zaključak da je to bio dio tijela koji je gađan… To znači da rane nisu bile nanesene nasumičnom vatrom”, naglasio je Clark.

Unakrsno ispitujući vještaka, Mladićev branilac Branko Lukić sugerisao je da Clark “kao naučnik, ne može isključiti da je bilo koje od ovih lica umrlo u borbi”.

“Tako je, ja to ne mogu isključiti”, odgovorio je svjedok.

Branilac Lukić sugerisao je i da višeslojna i pretjerana odjeća pronađena na nekim od tijela “nije bila uobičajena za juli, ukoliko nisu namjeravali da spavaju napolju”.

“To je istina za neke od njih, ali neki su imali i veoma laganu odjeću, većina njih samo košulje… Bilo je, u nekim slučajevima, pretjerane odjeće za juli, ali to su bili izuzeci”, odgovorio je Clark.

Mladićeva Odbrana u utorak je osporavala nalaz balističkog eksperta Haškog tužilaštva Bruna Franjića u nastojanju da ogradi Vojsku Republike Srpske (VRS) od masovne grobnice Tomašica kraj Prijedora.

Franjić je balistički vještačio čaure, zrna i dijelove municije pronađene u grobnici Tomašica, zaključivši da je većina zrna bila ispaljena iz automatskih pušaka “kalašnjikov” ili poluautomatskih pušaka, ali je je bilo i metaka koji su mogli biti ispaljeni iz pušaka M-48.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Mladićev branilac Dragan Ivetić je sugerisao da su 1992. puške M-48 “mogli posjedovati i civili”.

“Nisam siguran i ne bih da odgovorim na to pitanje”, uzvratio je vještak Franjić.

Balistički ekspert potvrdio je, međutim, na sugestiju Ivetića, da vrstu automatskog oružja iz kojeg je bila ispaljena municija pronađena u Tomašici, nije mogao isključivo povezati sa VRS-om. Naznačio je da to i nije bio njegov zadatak, dozvoljavajući mogućnost da su isto oružje imale i druge formacije.

Suđenje se nastavlja u četvrtak.

balkaninsight.com

Ban Kimun: UN dijeli odgovornost za genocid u Srebrenici

Na komemorativnom skupu u generalnoj skupštini UN povodom masakra nad Bošnjacima iz 1995. godine, generalni sekretar UN Ban Kimun rekao je da UN dijeli odgovornost, jer nije sprečio genocid.

Ban Kimun je u sredu u Generalnoj skupštini UN u Njujorku odao poštu žrtvama zločina u Srebrenici koji je nazvao genocidom i priznao da UN nije uspeo u svojoj misiji da ih zaštiti od ubistva u julu 1995. godine.

On je rekao da će “okrutno ubistvo muslimanskih muškaraca i dečaka u Srebrenici zauvek ostati senka na kolektivnoj savesti međunarodne zajednice”.

“Sekretarijat UN, Savet bezbednosti i države članice dele odgovornost” za masakr nad više od 7,000 Bošnjaka počinjen pošto su snage bosanskih Srba zauzele ono što je trebalo da bude zaštićena zona UN, rekao je on.

Generalni sekretar UN prisetio se i kako je njegova poseta Srebrenici 2012. godine emotivno uticala na njega: “Uvek ću pamtiti suze i bol majki i onih čiji su voljeni ubijeni, zbog toga ko su bili”, rekao je on.

Komemorativni skup u Generalnoj skupštini UN održan je u sred rasprave u vezi sa britanskim predlogom rezolucije pred Savetom bezbednosti UN, kojom se osuđuju masakr i bilo kakvo negiranje činjenice da je to bio genocid.

Srbija, koja tvrdi da zločini u Srebrenici ne predstavljaju genocid, protivi se rezoluciji, kao i njen tradicionalni saveznik Rusija, koja je ocenila da je tekst antistrpski i da će podstaći etničke podele u Bosni i Hercegovini.

Srpski ministar spoljnih poslova Ivica Dačić u ponedeljak je uputio pismo Savetu bezbednosti UN u kome je naveo da je rezolucija “nepotrebna i štetna”.

“Neće doprineti da se proces saradnje i pomirenja ohrabri, ojača, olakša i ubrza”, naveo je Dačić u pismu.

Rusija je predložila alternativnu rezoluciju Savetu bezbednosti, u kojoj se ne spominje reč genocid, već se generalno osuđuju zločini počinjeni za vreme rata u BiH od 1992. do 1995. godine.

Američka ambasadorka u Ujedinjenim nacijama Samanta Pauer rekla je, međutim, na komemorativnom skupu u UN da “oni koji negiraju genocid u Srebrenici” ignorišu istinu.

“Oni pokušavaju da iskrive istorijske činjenice koje su opštirno dokumentovane u proteklih 20 godina”, rekla je Pauer, koja je kao novinar devedesetih pisala o ratu o BiH i dobila Pulicerovu nagradu za knjigu koju je napisala o genocidu.

Britanski ambasador u UN Metju Rajkroft rekao je, istovremeno, da cilj rezolucije nije da pogorša podele niti “da upire prstom u krivca”, već da oda poštu žrtvama.

O britanskom i ruskom nacrtu rezolucije pred Savetom bezbednosti trebalo bi da se raspravlja 7. jula.

balkaninsight.com

Bivši pripadnik VRS oslobođen za genocid u Srebrenici

Sud BiH je bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske Aleksandra Cvetkovića oslobodio optužbi za učešće u genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine.

Cvetkovića, nekadašnjeg pripadnika Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske (VRS), Sudsko vijeće je oslobodilo optužbi da je 16. jula 1995. učestvovao u ubistvima oko 900 bošnjačkih muškaraca u Branjevu kod Zvornika, nakon pada Srebrenice.

“Jasno je da je u Srebrenici počinjen veliki zločin, a za ubistva na Branjevu postoje pravosnažne presude. Međutim, Sud mora a javnost treba biti svjesna da se u svakom individualnom postupku mora utvrditi krivica za zločin. U ovom slučaju, Sud je zbog manjka dokaza ostao u sumnji u vezi sa učešćem optuženog i zato donosi oslobađajuću presudu”, rekao je Darko Samardžić, predsjedavajući Sudskog vijeća.

On je naveo da je Tužilaštvo BiH dokazalo da je Cvetković 16. jula dovezao na Ekonomiju Branjevo grupu pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS-a, koji su učestvovali u ubistvima veće grupe zarobljenih Srebreničana. Međutim, Sudsko vijeće nije moglo van sumnje utvrditi da li je Cvetković osobno učestvovao u ubistvima zarobljenika.

Prema riječima sudije Samardžića, samo dvojica svjedoka Državnog tužilaštva su kazala da su vidjeli Cvetkovića kako puca, a jedan od njih je haški osuđenik Dražen Erdemović, čiji je iskaz pročitan u sudnici s obzirom da nije mogao biti javno saslušan.

“S obzirom da Odbrana nije mogla unakrsno ispitati ovog svjedoka, dokazna vrijednost njegovog iskaza je ograničena”, rekao je Samardžić.

S druge strane, kako je kazao predsjedavajući sudija, u korist Odbrane su svjedočili Franc Kos, Stanko Kojić, Vlastimir Golijan i Zoran Goronja, koji su svi priznali da su učestvovali u ubistvima, ali su izjavili da nisu vidjeli Cvetkovića da puca.

“S obzirom da su ove osobe već osuđene na dugotrajne kazne zatvora, Vijeće kod njih ne nalazi motive za lažno svjedočenje… Sve to je dovelo u ozbiljnu sumnju navode Optužbe, zbog čega je Sudsko vijeće moralo donijeti oslobađajuću presudu”, rekao je Samardžić.

Za ubistva na Branjevu, Haški tribunal je Erdemovića osudio na pet godina zatvora, dok je Sud BiH osudio Kosa, Kojića, Golijana i Goronju na ukupno 112 godina.

Presudom je Cvetković oslobođen i optužbi da je s drugim pripadnicima Desetog diverzantskog odreda učestvovao u dva napada na Srebrenicu – krajem juna i 11. jula 1995. godine.

Samardžić je dodao i da je Cvetković oslobođen krivice za učešće u napadu na Srebrenicu 11. jula, nakon što je nekoliko pripadnika Desetog diverzantskog odreda posvjedočilo da ga tog dana nisu vidjeli.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.

balkaninsight.com

‘Tajnim dogovorom 1995. zaustavljeni napadi na srpske položaje oko Srebrenice’

Holandski mediji pišu da su u ljeto 1995. godine Velika Britanija, Francuska i Sjedinjene Američke Države (SAD) tajno donijele odluku da više ne izvode zračne napade na srpske mete, javlja Anadolu Agency (AA).

Kako piše holandski NLTimes, da se to nije desilo, možda su pad Srebrenice i genocid koji je uslijedio mogli biti spriječeni.

Holandski ministar za odbranu u tom periodu Joris Voorhoeve u intervju za NOS je govorio o dokumentarnom filmu koji je sinoć emitiran na kanalu NPO 2 i u kojem se navodi da su zapadne zemlje donijele odluku da obustave zračne napade na srpske mete krajem maja 1995. godine, samo mjesec i pol prije pada Srebrenice.
Voorhoeve, koji je obavljao ministarsku poziciju od 1994. do 1998. godine, je izjavio da je saznao za tajnu odluku prije nekoliko mjeseci prilikom analiziranja dokumenata koje je prije dvije godine objavio bivši američki predsjednik Bill Clinton.

Prema njegovom mišljenju, Holandija nikada nije bila obaviještena o toj odluci dok je holandska vlada vjerovala obećanju Ujedinjenih nacija (UN) da će zračni napadi biti omogućeni u roku od dva sata ako bude potrebno.

“Da smo znali za tu odluku, 28. maja bismo odmah poduzeli akciju i podsjetili ih na obećanje koje su ranije dali. Nemarno je bilo to što nisu informirali Holandiju. Tako ne funkcioniraju stvari unutar saveza”, rekao je nekadašnji holandski ministar.

Holandski portal piše da su osobe odgovorne za pomenutu odluku o zračnim napadima britanski premijer John Major, francuski predsjednik Jacques Chirac i američki predsjednik Bill Clinton. Kako tvrdi Voorhoeve, Velika Britanija i Francuska su posebno insistirale na obustavljaju zračnih napada jer su snage Ratka Mladića krajem maja kao taoce držali preko 300 britanskih i francuskih vojnika.
Voorhoeve je istaknuo kako bi zračna podrška uveliko promijenila stanje na terenu u Srebrenici.

“Mislim da bi onda (Ratko, op.pr.) Mladić mogao biti spriječen. On bi bio zaustavljen, u škripcu, ali ne i pregažen. Onda bi nastao veliki humanitarni problem, tamo je bilo 40 hiljada ljudi. Ali UN bi imao vremena da evakuira stanovnike na adekvatan način u centralnu Bosnu. Ali, Mladić je uspio ući, dozvoljavajući da se desi masakr”, rekao je nekadašnji holandski ministar.

Sjećanje na heroje – Midhat Hujdur (1993 – 2015)

Midhat Hujdur Hujka ili Mito kako su ga zvali njegovi najbliži saborci i prijatelji rođen je 28. decembra 1953. godine u Mostaru. Od 1986. radio je u zemlji i inostranstvu za bosanskohercegovačku kompaniju “Hidrogradnja”.

19. decembra 1991. kao rezervni policajac prijavio se u Stanicu policije Luka u Mostaru, a samo nekoliko mjeseci kasnije, aprila 1992. postaje simbolom otpora i snage Mostaraca. Formiranjem Armije Republike Bosne i Hercegovine postaje komandant bataljona Prve mostarske brigade kojom je komandovao Arif Pašalić. Prelaskom Pašalića na mjesto komandanta IV korpusa, Hujka preuzima komandu nad Prvom mostarskom brigadom, koja će nakon njegove pogibije postati 41. slavna brigada Armije RBiH.
Poginuo je 30. juna 1993. godine u borbama za deblokadu Mostara. Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata Armije RBiH.

29.06.1992. – Pripadnici Vazduhoplovne akademije iz Rajlovca napuštaju Aerodrom Butmir

Vojska Republike Srpske zauzela je sarajevski Aerodrom Butmir u noći sa 4. na 5. april 1992. godine.

Agresija i zvanično na neki način počinje okupa­cijom Sarajevskog aerodroma, koji zaposjeda jedinica bivše JNA. U noći između 4. i 5. aprila 1992. godine JNA — pripadnici Vazduhoplovne akademije iz Rajlovca — zauzima Aerodrom i drži ga u svojim rukama do 28. juna 1992. godine.
Tada ga predaje srpskim paravojnim jedinicama, koje preuzimanjem Aerodroma počinju opću pljačku i uništavanje opreme, radionavigacijskih sredstava i svega ostalog što se nije moglo transportirati prema Beogradu i teritorijama pod srpskom kontrolom.

29.06.1992. – U Sarajevo doputovao predsjednik Republike Francuska Fransoa Miteran

29. juna 1992. godine u Sarajevo je doputovao predsjednik Republike Francuska Fransoa Miteran. Bila je to prva posjeta nekog stranog državnika BiH od njenog međunarodnog priznanja. Fransoa Miteran bio je pobornik evropske političke opcije privržene Srbima, opcije koja je svo vrijeme rat u BiH nastojala prikazati kao građanski. U to vrijeme u svijetu je raslo negativno raspoloženje prema srpskoj politici na Balkanu, posebno prema bosanskim Srbima, jer su priče i slike o genocidu počele da stižu i do građana evropskih i američkih metropola. Svijetom je, do posjete Miterana Sarajevu, vladalo opće ubjeđenje da je neophodno vojno intervenisati u BiH kako bi se spriječio zločin koji su nad civilnim stanovništvom provodile srpske snage. Fransoa Miteran amortizovao je planove međunarodne zajednice za odlučnu akciju u BiH.