Zašto se UDIK nije sjetio žrtava Ahmića i Trusine na današnji dan?

Danas je 23. godišnjica od napada na Ahmiće, bošnjačko selo u srednjoj Bosni, nedaleko kraj Viteza. 16. aprila 1993. godine, napad su izvršile snage HVO koje nisu nikoga štedjele, vršeći tako dijelo ratnog zločina u kojem je ubijeno 116 osoba, od toga broja 32 su žene i 11 maloljetnika. Za ovaj ratni zločin svoju kaznu preležali su komadant HVO Dario Kordić izdržavši 25 godina zatvora, ali je oslobođen nakon dvije trečine izdržane kazne, te Vlatko, Mirjan i Zoran Kupreškić koji su osuđeni za sudjelovanje u pokolju u Ahmićima na zatvorske kazne od 6-10 godina, pa potom u apelacionom postupku oslobođeni svih optužbi. Pored njih još je osuđen Miroslav Cicko Bralo, na 20 godina zatvora, Paško Ljubičić je osuđen na 8 godina zatvora, pa je oslobođen nakon  dvije trečine izdržane kazne, te Tihomir Blaškić koji je osuđen prvobitno na 45 godina, da bi mu u apelacionom postupku smanjili kaznu na 9 godina.

Iz svega navedenog se vidi da silom oduzeti životi Ahmičana ne vrijede debljih zatvorskih kazni za njihove zločince.

23. godine kasnije u danu koji je prethodio pomenutoj godišnjici zločina u Ahmićima, u Sarajevu koje i dalje čuva  sliku o ratu u BiH na jedan pasivan način u kome se nameću neke druge istine kroz djelovanje pojedinih udruženja poput UDIK-a ili "Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije", koji  napominje najčešče na zločine koji su se desili, a kojima su bili počinioci pojedini pripadnici i jedinice Armije BiH, a navodno populacija ove zemlje nije dovoljno upoznata o njima što je laž, poturena teza kojom se ista vojska želi izjednačiti sa druge dvije, čiji udruženi zločinački pothvati su potvrđeni u Hagu visokim zatvorskim kaznama za njihove počinioce, pa su tako dan prije obilježili godišnjicu sječanja na zločin u selu Trusina kraj Konjica, koji se zbio na isti dan kada su se desili zločini u Ahmičima. Ovaj zločin su počinili pripadnici jedinice "Zulfikar", koji su u selu ubili 18 civila i 4 pripadnika HVO-a. 

Ono što bode, oči jeste činjenica da se UDIK nije sjetio žrtava Ahmića i Trusine na današnji dan, kada su se pomenuti zločini zaista desili, već su se sjetili na "Dan Armije BiH", dan kada je nastala zvanično jedina legitimna vojna sila koja je branila poredak tada mlade države Republike Bosne i Hercegovine, na jedan častan, dostojanstven i čovječniji način, za razliku od druge dvije paravojske koje su na prostoru BiH pravili svoje udružene zločinačke poduhvate Herceg Bosne i Republike Srpske sponzorirane od Hrvatske i Srbije, djeleći BiH na jedan surov način, čineći genocid, zločine protiv čovječnosti, etničko čiščenje, kulturocid, urbicid nad onima koji su BiH voljeli i branili i rušeći njen poredak u ime naših komšijskih država kojim su bile naklonjene. Zatvorske kazne hraniteljima udruženog zločinačkog pokreta HB i RS svjedoće razmjeri zločina nad ovom državom i njenim stanovnicima, te zlu kroz koji su prošli svi koji ovu zemlju vole.

Kad trebamo pričati o istini i karakteru rata u BiH i onome što se dešavalo, te ispravljati nepravdu, onda barem ne poturajmo laži i jeftine teze na jedan benigan način. Karakter rata i njegova istina je poznata odavno, motivi mnogih zločina otkriveni, analizirani i potvrđeni zatvorskim kaznama,  stoga nema potrebe da se neke stvari poturaju na tako perifidan način, čime se paravojske koje ruše državu i oni koji je brane žele izjednačiti.

Nameće se pitanje, zašto se UDIK nije sjetio žrtava Ahmića i Trusine na današnji dan, kada su se prije 23. godine i desili zločini nad njima?

Da li se UDIK udostojio da se danas prisjeti u zapadnom dijelu Mostara žrtava iz Ahmića?

Zašto je to tako? 

Vama ostavljam da sebi sami odgovorite na pomenuta pitanja.

(Autor bloga)

Reklame