Uvod
Nakon operacije Bljesak u maju 1995. godine pokazalo se da se stanje na terenu promijenilo u odnosu Hrvatske vojske i Srpskih snaga.
Početkom augusta 1995., nakon problema što su Srbi imali u Bosni i Hercegovini oko Bosanskog Grahova gdje su pretrpjeli ozbiljne gubitke, dobar dio njihovih jedinica nije bio spreman na odlučnu akciju Hrvatske vojske u Hrvatskoj. Takva akcija ipak nije bila očekivana jer se Hrvatskoj stalno iz Washingtona prijetilo sankcijama ako krene u ofanzivu. Presudno je bilo akciju završiti u manje od sedmicu dana, jer Bljesak je vojno trajao manje od 48 sati, i reakcije iz svijeta su bile pozitivne.
Omjer sukobljenih strana
Hrvatska vojska:
Stalna vojska: 50.000 ljudi
Mobilizirano : preko 100.000 ljudi
Ukupno vojnika: preko 150.000
350 tenkova
Artiljerija: oko 200 topova, neodređen broj minobacača
Vojska Republike Srpske Krajine:
40.000 vojnika
200 tenkova
Artiljerija: 250 topova, i neodređen broj minobacača
Omjeri Vojske SAO Krajine i Hrvatske Vojske:
Ljudstvo : 1 / 3,7
Tenkovi : 5 / 7
Topništvo : 5 / 4
Očita je bila nadmoć Hrvatske vojske u ljudstvu i manja prednost u tenkovima. Vojska RS Krajine je jedino bila nadmoćnija po broju artiljerijskog oružja, ali ne u tolikom broju. Po broju vojnika i vojnih oružja na bojnom polju kao i u pogledu morala, vojska SAO Krajine nije imala velikih izgleda u sukobu s Hrvatskom vojskom.
Petak, 4. augusta
U 5 sati ujutro počela je ofanziva. Na cijeloj dužini fronta počela je raketno-topovska paljba. Prvog dana akcije onesposobljen je odašiljač Ćelavac, čime je onemogućena komunikacija Srbima, zauzet je Sveti Rok, a Knin se nalazio u okruženju hrvatske vojske.
Subota, 5. august
Knin je zauzet do podne a na južnom dijelu ratišta osvojeno je 80% planiranog teritorija u manje od 48 sati, te je ofanziva nastavljena prema Petrinji, Glini, Plitvičkim jezerima.
Nedjelja, 6. august
U nedjelju su se spojile Hrvatska vojska s HVO i Petim korpusom Armije BIH na granici BIH, time je bivša Srpska Krajina “prepolovljena”, ujutro je zauzeta Petrinja, a kasno navečer Glina. Srpskim civilima ostavljeni su koridori za bijeg (bitno:za one civile koji su to izabrali) preko Srba i Dvora, dok su vojne snage ostale u okruženju.
Ponedjeljak, 7. augusta
Osvojeni su Turanj i Tušilović. Ministar odbrane Gojko Šušak u 18 sati objavio je da je akcija završena. Do petka se “čistio” teren i srpski vojnici su se predavali, u 19 sati u utorak počela je predaja 21. korpusa.
Gubici
Po hrvatskim podacima, poginula su 174 pripadnika OSRH i MUP-a, a od toga 20 oficira i 18 podoficira. O gubicima srpske strane postoje različiti podaci, no pretpostavlja se, uz sve korekcije i naknadne informacije, da je poginulo 560 pripadnika vojske “RSK”, dok je oko 1850 ranjeno.
Posljedice
Unatoč neprestanim pozivima predsjednika RH upućenoga građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava, najveći je broj Srba iz samoproglašene “Krajine” na zahtjev svoga vojnog i političkog vodstva napustio Hrvatsku. Zapovijed (br. 12-3113-1195) o evakuaciji Srba iz tzv. “Krajine” potpisali su srpski general Mile Mrkšić 4. VIII., kao i predsjednik “Krajine” Mile Martić. Broj izbjeglih Srba različito se procjenjuje: hrvatski izvori govore o brojci od 90.000 ljudi, UN o 150.000, a srpski o 200.000-250.000. Nejasno je da li te brojke uključuju i vojne jedinice pobunjenih Srba- ukoliko ne, trebalo bi im pribrojiti oko 40.000 vojnika vojske tzv. “Krajine”.
Tokom operacije Oluja OS RH nisu srušile niti jedan vjerski (pravoslavni) objekt. Ali, u razdoblju nakon završetka akcije zabilježena su kriminalna djela ubistva iz osvete ili koristoljublja nad pojedinim preostalim Srbima, kao i paljenje napuštenih kuća i drugih objekata (preko 20 hiljada). Prema hrvatskim izvorima nakon Oluje nestalo je nekoliko stotina građana srpske narodnosti, dok srpski izvori govore o 2.500 nestalih Srba. Na hrvatskim je sudovima optuženo 1949 prekršitelja hrvatske nacionalnosti, dok su osuđene 1492 osobe, od toga za ubistvo 27 osoba (13 osoba na izdržavanje zatvorske kazne od 1 do 15 godina).
Zbog sklopa političkih, vojnih, geostrateških i drugih razloga Hrvatska nije krenula u vojno oslobađanje preostalih okupiranih područja u Baranji i istočnoj Slavoniji, nego je integracija tih dijelova u pravni sistem Hrvatske odgođena do sporazuma u Daytonu, kada su dogovoreni detalji o procesu reintegracije.
Rezultat
Za vrijeme vojno-policijske akcije oluja oslobođena je većina hrvatskog područja koji je do tada bio pod kontrolom lokalnih srpskih vlasti. Oluja se danas smatra najvažnijom akcijom u ratu u Hrvatskoj koji je trajao od 1991. do 1995. kada je oluja i održana. Prije izvršenja cijelog procesa, većinsko srpsko civilno i vojno stanovništvo bilo je upozoreno na više načina, a jedan dio je i odveden u sigurnije krajeve.
Reklame
0 comments:
Post a Comment