Koncentracioni logor "Keraterm" je bio logor smrti uspostavljen od strane srpskih vojnih i policijskih vlasti općine Prijedor tokom rata u BiH. Kroz koncentracioni logor do njegovog zatvaranja prošlo je oko 1.000–3.000 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Od oko 300 ukupno ubijenih zatvorenika[3] samo u noći s 23. na 24. maja 1992. godine u ovom logoru je ubijeno oko 200 ljudi.
Koncentracioni logor
Logor su organizirale srpske lokalne vlasti, nakon nasilnog preuzimanja vlasti, od strane Srpske demokratske stranke, u općini Prijedor tokom maja 1992. godine. Organizirana je sistematska kampanja zatvaranja i protjerivanja nesrpskog stanovništva prijedorske regije, a njihova imovina je pljačkana i uništavana.
Logor Keraterm se nalazio unutar nekadašnje tvornice keramike, nedaleko od grada Prijedora. Prema izvještajima, zarobljenici su držani u četiri dvorane, koje su se nekada koristile kao skladišta tvornice. Svi zarobljenici logora Keraterm su bili muškarci. Većina muškaraca je bila u životnoj dobi od 15 do 60 godina. Međutim, sredinom maja 1992. godine, oko 12 do 15 Bošnjakinja je dovedeno u Keraterm gdje su silovane a potom prebačene u koncentracioni logor Omarska. Oko 85% od ukupnog broja zatvorenika su bili Bošnjaci, a ostalih oko 15% su bili Hrvati.
Prema optužnici, zatočenici su, između ostalog, bili podvrgnuti fizičkom nasilju, stalnom ponižavanju i degradaciji, nehumanim uslovima a bili su izloženi i smrti. Teška premlaćivanja su bila uobičajena pojava u ovom logoru. Tokom tih iživljavanja korišteni su različiti predmeti kao što su: drvene palice, metalne šipke, bejzbol palice, dugački industrijski kablovi koji su imali metalne kugle pričvršćene na kraju, kundaci, noževi i dr. Tokom postojanja koncentracionog logora počinjena su brojna ubistva, batinanja, seksualna zlostavljanja i ostala okrutna i ponižavajuća djela.
Na teritoriji općine Prijedor, uz ovaj logor organizovani su još i koncentarcioni logori Omarska, Trnopolje kao i nekoliko sličnih mučilišta i stratišta.
Suđenja za ratne zločine
Dužnosnici Republike Srpske odgovorni za rukovođenje logorom su osuđeni za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Duško Knežević je proglašen krivim za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti i osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 31 godinu. Željko Mejakić je proglašen krivim za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti i osuđen je na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 godine. Duško Sikirica, komandant logora Keraterm, izjasnio se krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen je na zatvorsku kaznu od petnaest godina. Dušan Fuštar je proglašen krivim zbog toga što je sudjelovao i djelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu te je osuđen na devet godina zatvora zbog toga "što nije uspio ostvariti svoj autoritet i spriječiti zločine". Predrag Banović, koji je bio stražar u logoru Keraterm, i od čijeg zlostavljanja je preminulo 5 logoraša i još 27 njih bilo predmetom iživljavanja, je osuđen na 8 godina zatvora.[8] Damir Došen je osuđen na pet a Dragan Kolundžija na tri godine zatvora zbog zlodjela koje su počinili u koncentracionom logoru Keraterm.
Reklame
0 comments:
Post a Comment