Dan Republike Srpske otkrio je novo staro lice Srbije! Velika Srbija mala Bosna i Hercegovina!

Velika Srbija 90-tih.

Danas je 10. januar 2016. godine, tačno dvadeset i četiri godine od nastanka Republike Srpske, zločinačkog pokreta velikosrpskih nacionalista, inspirisan četništvom poniklim u Srbiji, čiji korijeni datiraju od 19. stoljeća.
Ništa savremene četnike ne odvaja od onih prvih, osim vremenske distance; iste su to metode i načini kojim srpski narod ‘štite’, odnosno šire granice njihove zemlje i svaljuju krivice sa sebe na druge; čine genocide, zločine protiv čovječnosti, progone, lažiraju historiju šireći jednu novu, vlastitu, rušilašku, iznova destruktivnu, agresivnu, manipulativnu, koja će u budućnosti donijeti mnogo nesreće ne samo nesrbima, već i samim Srbima.

Stvaranje pokreta I prvi zločini

Ali moramo se vratiti na početak stvaranja ovoga pokreta.
Prve formacije koje su sebe nazivale Četama ili Četnicima, nastale su u 19. stoljeću sa slabljenjem osmanlijske moći na Balkanu i u cilju ostvarivanja interesa unutrašnje i vanjske politike Srbije. Kako je utjecaj Osmanlija slabio prilike na Balkanu su se komplikovale za sve, tako su prve sukobe međusobom poveli makedonski Srbi i Bugari , koji su Srbe u Makedoniji htijeli da okrenu od carigradske patrijaršije, često ih pritiskajući vojevanjem protiv istih.
U tom periodu Srbi se organizuju i prave prve vojne formacije (čete) s ciljem da se odbrane od istih. Srbija u prvi mah kreira sliku o tome da su protiv takvih akcija Srba u Makedoniji, varajući saveznike, međutim veze se učvršćuju i Srbija pomaže afirmaciji tih pokreta koji u tom periodu ratuju povremenice i sa Albancima i sa Osmanlijama. 1907. godine dolazi do razmimoilaženja u pokretu, da li njime rukovoditi iz Beograda ili iz Skoplja.
Osmansko carstvo se raspada, u njemu se dešava Mladoturska revolucija, prilike se i na Balkanu mijenjaju, velike sile pritišću, a Srbija obustavlja akcije četnika i privremeno rasformiše pokret. Upravo je tako postala jedna od  najvećih paravojski koje traju i danas.

Prilike u aneksiranoj BiH se mjenjaju. Srbi od straha od Austro-Ugara pokret ponovo raspoređuju uz Drinu, pomažući aktivno bosanske pravoslavce (za njih Srbe) i pokušavaju preventivno djelovati jer su se pribojavali rata sa Austro-Ugarskom.
U Južnoj Srbiji i Makedonije se prilike mijenjaju, te Albanci i Bugari, počinju ponovo ratovati sa Srbima.  

1911. Srbi gomilaju oružje u tom pojasu, a formacije četnika pokušavaju izazvati pometnju u pozadini osmanlijske vojske. Te čete su se okupile oko vojvoda, vođa unutar pokreta koji su komandovali pomenutim vojnim formacijama.

Među prvim koji su ih vodili tada bili su Božina Simić, Vojislav Tankosić, Vojina Popović, Vasilije Trbić. Već tada se naziralo kakvu će Srbija politiku voditi prema okolnim narodima, zbog razmjera zločina četničkih formacija nad civilima onih naroda s kojim su ratovali tada.

Onda dolazi period mirovanja, do  jeseni 1912. godine kada Bugari, Srbi, Crna Gora i Grčka vezuju zastave protiv uzdrmanog osmanskog carstva, unutrašnju slabost cartva izazvano gore spomenutom Mladoturskom revolucijom pomenute zemlje koriste za rat u kome će otjerati Osmanlije sa ovih prostora, a i mnoge pripadnike pomenutih naroda sa prostora evropskog dijela carstva koji su prihvatili Islam.
Iako su svi narodi pokazali surovost prema toj populaciji, Srbi i Crnogorci su bili najsuroviji, masovna pogubljenja, masakriranje civilnog stanovništva, etničko čišćenje, nasilno pokrštavanje… sve je pratilo širenje granica ove dvije države tada.

Kosta Novaković, srpski političar, novinar, profesor, jedan od prvih ljevičara Srbije,  ustanovio je da su srpska i crnogorska vojska ubili preko 120 hiljada Albanaca oba pola i svih uzrasta. Nisu pošteđeni ni drugi narodi koji su živjeli na tim prostorima poput makedonskih muslimana ili bugarskih. Ciljevi zločina su bili da se etničkim čišćenjem i manipulacijama statistikom utvrde nove granice Srbije, što je tada dovelo do srbizacije prostora koji su do tada bili naseljeni Albancima.
I tada se srpska vlada služila poricanjem, govoreći kako je to Austro-Ugarska propaganda.

Zločini u Balkanskim ratovima

Već u decembru 1912. godine naslovnice The New York Times su objavljivale tekstove o zločinima nad muslimanima ovoga prostora, prvenstveno Albancima, govoreći o užasnim zvjerstvima kao rezultatu promišljene politike Srba da se istrijebe muslimani.
Ni druge zapadne zemlje nisu imale ništa blažu retoriku prema ovim zvjerstvima srpske vojske. Karnagijeva zadužbina za međunarodni mir ustanovila je 1913. godine komisiju univerzitetskih profesora iz Francuske, Britanije, SAD, Njemačke, Austrije i Rusije, koji su prikupljali građu po ovom dijelu Balkana o stravičnim zločinima srpske i crnogorske vojske koji svjedoće tome. Na putu uvrđivanje istine naišli su na veliki otpor srpskih zvaničnika koji su onemogućili ulazak na tada osvojene prostore pod svojom kontrolom i medijski napali komisiju da je to međunarodno uplitanje u unutrašnju politiku jedne države. Međunarodna komisija je ipak ustanovila da oružje nije upotrijebljivano isključivo protiv neprijateljske vojske, već je korišteno za pokolj stanovništva Albanije i Makedonije, mahom starijih ljudi, seljana, zemljoradnika, žena i djece. Komisija je ustanovila da je u osvojenoj oblasti bilo spaljeno oko 80% muslimanskih sela.
1914. godine izvještaj komisije je objavljen u Vašingtonu, ali je pao u sijenu sa izbijanjem prvog svjetskog rata. Koliki je razmjer bio toga zločina svijedoći Skoplje, grad sjedište kosovskog vilajeta sa 60 hiljada stanovnika, u kojoj je preko polovine stanovnika bilo Albanaca i Turaka, u koje je srpska vojska ušla bez otpora, ali to srpsku vojsku i paravojsku srpskih komita i četnika nije spriječilo da čine zločine nad muslimanskim stanovništvom.
Mrtvim tijelima muslimana su hranili Vardar. Ono što je za bosanske muslimane bila Drina u ratovima kasnije, to je za Albance i Turke bio Vardar. Svjedoci toga vremena kažu da je preko 2000 muslimana pobijeno u Skoplju. Mnogo je gradova koji su svjedočili tome stradanju, od Niša, Preševa, Prištine, Ferizaja (Ferizovića ili srpski Uroševca), Đakovice, Prizrena, Ljume, Drača, Debre, Peći, Strumice, dijelova Sandžaka.

Prvi svjetski rat 1914. godine je donjeo do većeg angažmana srpske vojske na Drini, pokušavajući odbraniti se od Austro-Ugarskog napada, četnici i tada kao i prvi put protiv Osmanlija, rovare na prostorima Bosne u nadi da će pomesti planove Austro-Ugarskoj vojsci.
Tada su Četnici podijeljeni u četri odreda Zlatiborski Koste Todorovića,  Jadranski - Vojina Popovića, Rudnički Vojislava Tankosića i Gornjački Velimira Vemića. Isti prelaze Drinu i ubijaju masovno bosanske muslimane Istočne Bosne  u prvim uspijesima srpske vojske, ali sa konsolidacijom Austrougara zbog velikih gubitaka srpska vojska se vraća na Drinu, pruža otpor koji 1915. godine lome ujedinjene vojske Austrougara i Njemaca, a srpska vojska bježi do savezničkih vojnih snaga u Grčku.

Tok rata se mjenja sa ulaskom SAD-e u rat, pa Austrougari i Nijemci vremenom se povlaće kako bi odbranili sebe od savezničke protuofanzive na Zapadu, što koriste saveznici na solunskom frontu i polako se vraćaju na izgubljene teritorije Balkana, a srpska vojska se upisuje kao vojska pobjednica prvog svjetskog rata iako je zabilježila najviše poraza u tom ratu.
Uz Francuze i Engleze, sa solunskog fronta srpska se vojska vratila u Srbiju, otuda bez otpora ušla u BiH, Hrvatsku i Sloveniju, te neke dijelove južne Ugarske. Iako je doživjela sve poraze, ambicije Srba nisu jenjavale, već tada su željeli sve zemlje priključiti Kraljevini Srbiji i ostvariti ideje o Velikoj Srbiji koje je kroz Načertanije zacrtao Ilija Garašanin , srpski političar, premijer i književnik, daleke 1844. godine, a čiji se program nije publicirao sve do 1906. godine, kada su se prilike za ostvarenje istog počele nazirati. Tim nacionalnim programom se predvidjalo prikljućenje Bosne i Hercegovine, djelova Bugarske, Crne Gore, sjeverne Albanije, Srijema, Banata i Backe Srbiji.

Period poslije Prvog svjetskog rata, stvaranje Velike Srbije

Nakon prvog svijetskog rata pritiscima Kraljevine Srbije za pregovaračkim stolovima saveznika iz rata stvorila se SHS, Država Srba, Hrvata, Slovenaca, koja je teritorijalno obuhvatala prostore Slovenije, Hrvatske i BiH. Međutim tu nije bio kraj pretenzija Srbije, pa su činili sve da se ti prostori ujedine sa Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom što se i desilo, pa iz toga nastaje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

U BiH počinje agrarna reforma kojom se Bošnjacima muslimanima otima zemljište, isti dobijaju status manjine, oduzima im se politička i kulturna autonomija, provodi se oduzimanje zemljišnog posjeda, uz obećanu naknadu, koja nikada nije u cjelosti isplaćena, što je izazvalo mnogo socijalnih problema u biću Bošnjaka, te su mnogi bili prinuđeni da napuste BiH.
Mahom zemlju Bošnjaka stiču Srbi i Hrvati BiH, njihovi doseljenici iz Hrvatske krajine, Srbije i Crne gore, čime se zaokružuje proces prvenstveno srpske, pa dijelimice i hrvatske konolizacije BiH, s ciljem da se BiH kao i Kosovo u balkanskim ratovima učini srpskom zemljom, koja se u povoljnom trenutku trebala priključiti Velikoj Srbiji.

Ništa bolje nisu prošli ni muslimani okolnih zemalja, koji su tada svoj spas kao i Bošnjaci pronalazili u napuštanju svojih domova. U tom sveopštem srpskome nacionalnom programu, utihnula je ideja o hiljadugodišnjem hrvatskom kraljevstvu. Bošnjaci su izgubili sve što se moglo izgubiti, mnogi čak i živote, postali su narod bez identiteta, kulture, tradicije, historije, pa i zemlje.

Crnogorci su izgubili Kraljevinu, nelegalna Podgorička skupština sastavljena od Srba, donijela je odluku o ujedinjenju Kraljevine CG i Kraljevine Srbije, što je izazvalo Božićnu bunu i pokušaj da se spasi Crna Gora toga.

Makedoniju su pokušali srbizirati, ali unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija je činila snažan otpor tome, vodeći oružanu borbu za oslobođenje i ujedinjenje cijele Makedonije.

Albanci Kosova, osnovali su Kosovski komitet u namjeri da odbrane i izdvoje Kosovo iz pomenute Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i pripoje Albaniji. Sukobi ove dvije strane rezultirao je iseljenjem mnogim Albanaca sa Kosova. Smatra se da je srpska nacionalisticka politika tada bila zakovana u četništvo i bila je strašan instrument ekspanzionističke politike Srbije u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslavije kasnije. Duboko ukorijenjeni u sistemu, kroz različita udruženja vodili su aktivnosti, koje su se doticale sprovedbi ideja Velike Srbije. Sa drugim svjetskim ratom ponovo su izmilili u pravome obliku, ali o tome ćemo par pasusa kasnije.

Kraljevina SHS se s pravom mogla smatrati proširenom Srbijom ili Velikom Srbijom, iako se to pokušalo maskirati kasnije gašenjem Kraljevine Srbije ulaskom u Kraljevinu Jugoslaviju i podjelom svih zemalja na upravna područja, kao i maskirati dominacija Srba u toj tvorevini.

Mnogi problemi prate tu tvorevinu upravo zbog četništva i servirane hegemonije, a onda se dešava stvaranje Ustaša - Hrvatske revolucionarne organizacije, koja je bila nacionalističko fašistička organizacija, nastala kao odgovor na srpsku hegemoniju uzrokovano hrvatskim nezadovoljstvom položajem u toj kraljevini.

Počeli su se organizirati 1929. godine i aktivno raditi na rušenju poretka Kraljevine Jugoslavije. U cilju toga 1934. godine uspijeli su ubiti i tadašnjeg kralja Aleksandra 1 Karađorđevića, otad njihove ambicije rastu, ali se ostvaruju sa dolaskom Drugog svjetskog rata i Travanjskog rata, kada Sile Osovina osvajaju Kraljevinu Jugoslaviju. Kao i Srbi i oni su pokazali svoje teritorijalne ambicije prema BiH, koja se našla sa Drugim svjetskim ratom u Nezavisnoj Hrvatskoj Državi. Agresivnom fašističkom politikom počinju progon Srba, Jevreja, Roma i otvaraju logore smrti širom Hrvatske, od kojih je najpoznatiji logor Jasenovac.

Kako su Četnici dobili epitet “Ravnogorski” i nastavili ubijanje u ime Srbije
 

Slom Kraljevine ponovo na scenu vraća Četnike, ovaj put predvođene Dražom Mihajlovićem, Stevanom Moljevićem, Kostom Pečancem, Radovanom Abramovićem, Pavlom Đurišićem  i drugim manjim formacijama poput Slovenskih četnika ili Bele garde.

Nakon poraza u Travanjskom ratu, Draža Mihajlović, pukovnik Jugoslovenske kraljevske vojske, predvodeći Drugu armiju, napušta BiH preko Drine, povlačeći se pred silama Osovine, te na Ravnoj Gori po uzoru na prve vojne formacije četnika, grleći njihovu doktrinu ratovanja, metode i ideje, razvija Ravnogorski četnički pokret, paravojnu formaciju, koja je najveća aktivna paravojna formacija u Evropi koja se održala do danas.

Lojalan izbjegličkoj vladi u Londonu dostavlja program tog pokreta tokom i po završetku Drugog svijetskog rata u kojima ističe da pokret želi omeđiti srpske zemlje i srpski živalj u njima, silom riješiti problem muslimana i po mogućnosti riješiti ga u ovoj fazi masovnim ubijanjima, silovanjima, pljačkama i progonima, kroz plan čiščenja i pomeranje seoskog staovnišstva i njihovo punjenje svježim srpskim elementom.

Ideje pokreta razvija sa svojim ideologom Stevanom Moljevićem koji je rekonstruisao ideju Velike Srbije, a Draža Mihajlović je provodio sa svojim dobrovoljcima na terenu u Drugom svijetskom ratu.
Kolike su razmjere njihovih zločina bile svijedoće na stotine zapaljenih muslimanskih sela po BiH i Sandžaku, Srbiji, Crnoj Gori i Kosovu.

Prema procjeni jugoslovenskih historičara u Titovoj Jugoslaviji, najveći broj žrtava u BiH upravo su činili muslimani, iza Jevreja uopšte u Jugoslaviji bili su najveće žrtve kojih je nastradalo najviše u ukupnom broju svoje populacije u toj državi u Drugom svijetskom ratu. Samo u BiH ih je nastradalo oko 80 hiljada, u zločinima koji su se dešavali mahom u Istočnoj Bosni, Foči, Rudom, Čajniču, Višegradu itd.

Četnici su zauzeli Foču, 19. 8. 1942., u kojoj se nalazilo oko 8.000 Muslimana, što mještana što okolnih izbjeglica. Oko 5.000 njih je uspjelo pobjeći prema Sarajevu, manje grupice su se posakrivale, dok su svi ostali uhvaćeni i pobijeni. Jedan od preživjelih izjavljuje: “... Čim su Foču zauzeli četnici, pohvatali su i poubijali sve muškarce muslimane, kao i jedan veliki broj žena i djece, dok su skoro sve djevojke i mlade žene silovali. Ostalo je živo svega 11 skrivenih muškaraca. Trgovine i kuće do kraja opljačkane, a neke od njih zapaljene”. Isti navodi “oko dvije hiljade nevinih žrtava”.

Naravno i tada kao i danas Četnici su se bavili negacijom.  Četnički zapovjednik P. Bacović 5. 9. 1942. izvještava D. Mihailovića da je u Foči poginulo “... 1.200 ustaša u uniformi i oko 1.000 kompromitovanih muslimana, dok smo mi imali četiri mrtva i pet ranjenih... Imali smo ogromni plijen. Nas je cilj bio da osiguramo vezu sa Srbijom i to smo postigli”.

Moglo bi se još mnogo pisati o tim zločinima Četnika, pa i Ustaša prema BiH i njenome stanovništvu, prvenstveno muslimanima, dok su Četnici bili nemilostivi prema svim kategorijama muslimanskog stanovništva u BiH, nemilice ih trijebili i vodili do uništenja.

Ustaše su bili ti koji su mahom ubijali bošnjačku elitu koja se suprostavljala njihovoj ideji. Sve je to vremenom sa promjenama tokova Drugog svijetskog rata dovelo do poraza Ustaša i Četnika od strane Partizana, iako su izgubili rat tada, obje ideje su opstale u Titovoj Jugoslaviji u ilegali. Mnogi su se u 48 godina Titove Jugoslavije infiltrirali u taj sistem, što je na kraju i pokazao i raspad Titove Jugoslavije, koju su prvenstveno srpski nacionalizam i hrvatski nacionalizam sa njihovim idejama, odveli u totalirizam i prihvatanje dvije fašističke ideje poput četništva i ustaštva, kao metoda ostvarivanja njihovih ideja. I tada kao i u prethodnim ratovima genocid, zločini protiv čovječnosti, masovna ubistva, progoni, silovanja  pljačke bili su načini realizacije prvenstveno ideja srpske nacionalne politike kroz četništvo.

Genocidno stvaranje RS-a

Upravo raspad Jugoslavije svijedoči jednakim metodama ostvarivanja nacionalnih ideja Srba i Hrvata, kao i njihovog decenijskog neprijateljstva prema BiH i prvenstveno prema muslimanskom stanovništvu. Mada se na primjeru historije srpske politike vidi i duži kontinuitet fašizma prema muslimanskom  stanovništvu još od Balkanskih ratova pa na ovamo. Sa komplikovanjem prilika u BiH i ratom u BiH, to pravilo srpske nacionalne politike se potvrđuje, a metode po kojima se ostvario zločinački projekat Republike Srpske koji se stvarao od 91. do 95. , koji je potvrđen silom nametnutim mirovnim procesom u Dejtonu, a  presuđen u Hagu kao genocidna tvorevina, nastala na ubijanjima, progonom, pljačkanjem i rušenjem imovine nesrba, zatiranjem njihovih spomenika kulture, vjerskog i narodnog naslijedja na prostorima koje je Vojska Republike Srpke držala pod svojom kontrolom.

Toga historijski bitnog 9. januara 1992. godine kada je na Palama proglašena Srpska Republika Bosna i Hercegovina, otvorila su se vrata pakla , koja su sa ratom u BiH koji je nezvanično počeo krajem marta, a zvanično potvrđen proglašavanjem ratnog stanja 20. juna 1992. godine, donijela smrt, mučenja, silovanja, pljačkanja, gladovanja, bolesti stanovnicima BiH, prvenstveno nesrbima koji su se zatekli na prostorima dominantno naseljenim Srbima, a bome i na onim koji to nisu, a bili su okruženi njihovom vojskom. Sve se to vodilo s ciljem stvaranja Velike Srbije, kojoj su se na putu našli prvenstveno Bošnjaci muslimani.

Razmjere tih zločina su velike. Samo u Srebrenici 11. jula 1995. godine vojska republike Srpske pobila je najmanje 8372 ljudi, prvenstveno muškaraca, ali među njima i dosta žena i djece, staraca, nemoćnih, mahom Bošnjaka, te je to  u sudskom procesu između BiH i Srbije u kojem je BiH tužila Srbiju za genocid i potvrđeno, gdje je izrečeno da je Vojska Republike Srpske odgovorna za genocid u Srebrenici, a Srbija za nesprečavanje istog.

Na isti način kako su se u Balkanskim ratovima kreirali uslovi za širenje teritorije Srbije, tako su se i u ovome ratu nastojale proširiti granice Srbije, međutim kada je postalo jasno da se neće moći realizovati pripajanjem srpskih prostora u drugim državama Srbiji, nastojalo se sačuvati ono što se moglo jer su svi slutili da će rat biti brzo okončan.

Srbi su  tada nastojali zaokružiti prostore koje su smatrali svojim pogotovo na prostoru BiH, osvajajući oaze tj. slobodne teritorije Bošnjaka, stvarajući bolje preduslove za mirovni proces koji se nazirao tj. Dejton koji je na kraju legalizovao genocidom i zločinom protiv čovječnosti realizovani projekat Republike Srpske. Razmijere zločina u Srebrenici, Žepi, pa i Goraždu koji se čudom odbranio su bile nezamislive novijim generacijama Bosanaca i Hercegovaca. Genocid u Srebrenici smatra se najvećim zločinom savremene Evrope u njenoj novijoj historiji tj. historiji nakon Drugog svijetskog rata.

Mirovnim procesom u Dejtonu stao je rat u Bosni i Hercegovini, tačnije agresija Srbije i Hrvatske, čija su dva sponzorirana zločinačka projekta (projekat Heceg-Bosne kao dominantno hrvatskog prostora ostvarenog na jednak način kao i zločinački projekat Republike Srpske kao dominantno srpskog prostora), osuđenog pred sudom u Hagu  potvrđen kaznama tj. presudama protiv ideologa i  realizatora ta dva projekta.

Nakon Dejtona, Republika Srpska, nastavlja aparthejd protiv nesrba, nameće toj terirorijalno-administrativnoj jedinici, kao i njenim stanovnicima nesrbima srpstvo i pravoslavlje, pa i četništvo kao nešto legitimno i ustavno, što se prozima kroz cijeli sistem genocidne tvorevine, dodajući vjerski karakter u čast ostvarenja srpskih nacionalnih ciljeva u BiH, praveći slave i praznike u tu čast.

9.januar 2016. godine – Srbi i Srbija i dalje ne poštuju svoje komšije

20. godina kasnije nakon apelacije protiv toga dana koje je pokrenuo bošnjački član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović,  ustavni sud 9. januar 1992. godine proglašava neustavnim, protivnim poretku Dejtona. Iako su Srbija i Hrvatska Dejtonom postale, zemlje koje garantuju i trebaju da čuvaju dejtonski ustavni poredak BiH, Srbija je to zvaničnom posjetom srbijanskog premijera Vučića i proslavom toga dana i prekršila, čvrsto podržavajući suprostavljanje Republike Srpske odlukama Ustavnog suda BiH I tako po ko zna koji put pokazali da BiH za njih nije trajna kategorija već samo privremena u kojoj će s nekim novim ratom, ako već u miru  ne ostvare, realizovati  svoje krajnje ciljeve, a to je pripajanje ovih prostora Srbiji.Neki europski Vućić, može samo mazati oči onima koji ga ne poznaju da se promjenio i da nije onaj stari Četnik koji se ponosio time što je stavljao ploče sa nazivima ulica ratnih zločinaca poput Ratka Mladića koji je gle čuda sve učinio da realizuje ciljeve Miloševićeve velikosrpske politike 90-tih. Nama je jasno da oni koji su prije, nego je rat u BiH počeo, proglasili svoju Srpsku republiku BIH 9. Januara 1992, ovim narodima nisu željeli ništa dobro i da su i tada kao i sada spremni silom nametnuti poredak Republike Srpske braniti oružjem, tako da nas ne začuđuju antidejtonsko ponašanje srpske elite s obje strane Drine i najasniji, najotvoreniji antibosanski čin jednog premijera Srbije, koji je otvoreno podržao, 24 godine kasnije zločinački projekat Republike Srpske. Srbi u BiH slave što su pod zemlju poslale na desetine hiljada nevinih Bošnjaka, na hiljade Hrvata, pa i mahom Srba koji su ustali protiv četničke falange I bili žrtve rata na prostorima po kontrolom Armije BiH koje su usmrtile srpske granate ili snajperi kao npr. u Sarajevu ili Tuzli. Pametnom je i išaret dosta i ko i dalje misli da su se ciljevi srpske politike s obje strane Drine promjenili , vara se. Ovom proslavom su se potvrdili da se srpska elita ne stidi načina na koji je realizovala svoje ciljeve i da se politika četništva prema BiH nastavlja, te da   faza mira služi za regeneriranje ideja, snage tog pokreta i politike. Maske su pale, organizirani sistemski masovni zločini, etničko čiščenje, logori, masovna ubistva civila, njihove grobnice, genocidi i urbicidi su podržani, te svi oni realizatori četničke velikosrpske politike prema BiH koji su sabrali više od hiljadu godina zatvorske kazne, samo za genocide i druge zločine oko Srebrenice nalogodavcima i krivcima je izrečeno više od 550 godina zatvora. Vućić je svijesno kao premijer Srbije, negirao činjenicu koju je Venecijanska komisija iznjela na sjednici 12. oktobra 2013. godine, da je izbor dana RS diskriminatoran za druge narode u RS-u, te da je protivna evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Srpska politička elita gura i dalje propali projekat Velike Srbije, koji teško da će biti realizovan u miru, još teže će ikada biti realizovan u ratu. Nakon svega postavlja se pitanje kada će Srbi promjeniti svijest o sebi i drugima i prihvatiti  poredak na Balkanu, te aktivno stati u kraj četništvu koje ne samo da narušava ravnotežu na Balkanu, već i urušava sami poredak Srbije i sve dugoročno gura ka novim ratnim provalijama koje nikome ne donose dobro? Vjerovatno nikada jer se i sa ovim historijskim presjekom srpskih poraza, vidi da Srbija ne može napraviti korak iz patrijalnog u moderno i prihvatiti civilizacijske vrijednosti današnjice te zaustaviti svoj ratni četnički stroj. Vječiti upitnik nad srpskom državom kakva i kolika je otvara i dalje mogučnost novih ratova na Balkanu, zato narodi pazite se i ove slabe Srbije u budučnosti.
Srbiji treba novo ogledalo, ovo im kvari sliku svijesti , ništa nije za nju ni prostorno ni vremenski određeno, ona živi i dalje sa težnjom da se država treba širiti na štete država oko sebe, dok je tako svi mi sjedimo na buretu baruta.

Balkane moj, pamet u glavu i dok je našeg sječanja biće i nas. 9. Januar je još jedan dan poslje kojeg ništa na Balkanu neće biti isto, a sve će i dalje podsječati na prošlost koja nam se iznova može ponoviti. Zato se pazimo skupa, jednako čvrsto protiv neprijatelja koji i u miru ne miruje, nudi se kao jagnje komšijama, a u biti je vuk, prikazuje se dobrim, a nije. Ne budite jagnjad,  čuvajte se vuka jer vuk dlaku mjenja, ali čud nikada. Dan Republike Srpske oktrio je novo staro lice Srbije. Srpska laž o miru se i dalje nudi u najslađem obliku, dok srpska elita perifidno ratuje i čeka momenat da bure baruta ponovo zapali.

Autor teksta: Edin Šalja

U Prijedoru sinoć pretučena povratnica

Emina je zadobila teške fizičke povrede, a nakon napada prebačena je u Službu hitne pomoći, odakle je upućena u bolnicu u Prijedoru.

Zasad nisu poznati motivi napada. Po nezvaničnim informacijama, ovu ženu su napala trojica muškaraca, a iz kuće je ukraden novac i zlato.

Izvor: Fena

Hoće li Kavazović i Izetbegović klanjati džumu u Janji?

Šta može biti preče od najprečeg - da se sutra, na džumi, u Janji, pojave reisu-l-ulema Husein Kavazović i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i da tako - konkretno - stanu u zaštitu bošnjačkih povratnika koji su izloženi četničkom terorizmu?!! S njima bi mogli na džumu doći i svi oni "najugledniji Bošnjaci", onih 37, koji su nedavno potpisali "zajedničku izjavu" o borbi protiv terorizma. Eh, evo im prilike da svoju iskrenost pokažu na djelu! Neće biti, valjda, da za sve njih terorizam ima samo tzv. islamski predznak, a da je terorizam u Janji tek "napad" ili "incident"?! Bujrum, bošnjački antiteroristi, iznajmite autobus i na džumu u Janju, pa nam iz Janje pošaljite novu "zajedničku izjavu!!! U protivnom...

I ovako se dočekuje pravoslavni Božić u Janji, pucanjem po džamiji (Video)

Hočeli sutra Izetbegović i ostalih 37 potpisnika antiterorističke rezolucije, jednako osuditi i ovaj napad na džamiju u Janji? Pogledajte video iz Janje o ovome napadu.

SAOPŠTENJE POVODOM TERORISTIČKOG ČINA NA ATIK DŽAMIJU U JANJI

U povodu terorističkog napada na Atik džamiju u Janji koji se desio u ranim jutarnjim satima 07.01.2016. glavni imam MIZ-Janja, Omer ef. Camić, sazvao je vanrednu sjednicu IO MIZ-Janja na kojoj su prisustvovali predsjednik MZ Janja, delegat u Vijeću naroda RS i dogradonačelnik grada Bijeljina, te su izdali saopštenje za javnost:

Predstavnici Bošnjaka Janje

SAOPŠTENJE POVODOM TERORISTIČKOG ČINA

Predstavnici Bošnjaka Janje, na sastanku održanom 07.01.2016. godine, najoštrije osuđuju teroristički čin pucanja na Atik čaršijsku džamiju u Janji, koji se dogodio u noćnim satima 7. januara 2016. godine.

Ovo je vrhunac uznemirujućih događaja i nasrtaja na Bošnjake u Janji, čime se narušava bezbjednost građana, ali i prijeti narušavanju dobrih međunacionalnih odnosa. Oštro osuđujemo sve incidente koji su se dogodili u proteklih desetak dana, gdje je izostala adekvatna reakcija nadležnih organa. Vrhunac su očito planirani pucnjevi, tri pucnja, na Atik čaršijsku džamiju, kao teroristički akt protiv Islamske zajednice i Bošnjaka u Janji.

Osuđujemo dosadašnje neadekvatne reakcije nadležnih službi, prije svih lokalne policije i Tužilaštva u Bijeljini i pozivamo ih da konačno počnu da rade svoj posao profesionalno i odgovorno.

Saglasni smo da ćemo činiti sve potrebno da se sačuva suživot u Janji jer je to interes svih građana. Građane pozivamo da sačuvaju pribranost i da ne nasjedaju na očito planirane i ciljane provokacije.

Pozivamo Centar javne bezbjednosti Bijeljina, MUP RS, Agenciju za istragu i zaštitu BiH SIPA i Tužilaštvo BiH da istraže današnji atak na džamiju, ali i sve dosadašnje slučajeve nasrtaja i vandalizma prema Islamskoj zajednici i Bošnjacima u Janji.

Nadamo se da će sve pozvane institucije hitno i profesionalno reagirati kako bi se svi ovi slučajevi rasvijetliti i preduprijediti u budućnosti.

Janja, 07.01.2016.

Omer ef.Camić, glavni imam MIZ Janja
Hadži Ahmet Gruhonjić, predsjednik Izvršnog odbora MIZ Janja
Huso Zečkanović, zamjenik gradonačelnika Bijeljine
Samir Baćevac, delegat u vijeću naroda RS
Mustafa Gradščević, predsjednik Mjesne zajednice Janja
Sadik Đezić, član IO MIZ Janja
Fadil Baćevac, član IO MIZ Janja



(Na video snimku ispod teksta možete saznati i same pojedinosti vezane za ovaj teroristički čin)

Hasečić o zločincu Šekariću: Skupila sam Fatimine kosti koja je izgorjela u kući u jednu šerpicu

Na današnju odluku Apelacionog vijeća Suda BiH da u slučaju višegradskog zločinca Dragana Šekarića zatvorsku kaznu poveća na 17 godina, reagirala je Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena-žrtva rata“.

Ona je u izjavi za Patriju podsjetila da je bila svjedok Tužilaštva BiH predmetu Dragan Šekarić.

– Bila sam svjedok u rekonstrukciji događaja na licu mjesta u mom Kosovom polju Općina Višegrad gdje sam se i rodila. Jako je teško kao žrtva vratiti se na mjesto zločina i ponovo u svojoj avliji vidjeti dželata, ali prednost je vidjeti ga sa lisicama na rukama.

Za preživjelu žrtvu, članove porodica ubijenih, svjedoke očevice najveća satisfakcija je dočekati pravdu, iako pravda za nas nikad nije do kraja zadovoljena.

Dok vam ovo govorim kroz moju glavu se vrti taj 3.juni 1992.godine. Vrte mi se u glavi sve slike, a posebno slika gdje sam sa još nekoliko mojih komšija prva otišla u zapaljenu kuću Ševketa Jamaka i u jednu šerpicu kopajući motikom dok je još sagorijevala kuća uspjela pronaći nešto ostataka kostiju Fatime Jamak.



Sjećam se, prvo sam našla donju vilicu sa dva zuba, lančič koji je imala oko vrata i nešto kostiju. Sjetih se dok je kuća gorjela i u njoj rahmetli Fatima došao je komšija Stanko Pecikoza kojeg su Srbi ubili i komšija Stanimir Pecikoza koji je živ i živi u Kosovom polju da pokušaju gasiti kuću Ševketa Jamaka.

Stanko tad govori “nije, nije zapaljena zvao sam u naselje Sase izvjesnog Crnog i rekao mi je Fatimu su Orlovi odveli u Višegradsku banju vratiće je“, prisjeća se Hasečić i nastavlja:

-Sve preživiš, vidiš. Vidiš ženu na sat vremena prije, razgovaraš sa njom, a nakon toga joj vadiš koščice. Šta reći nego svjedočiti, pričati istinu s ciljem da se ratni zločinci procesuiraju, ništa drugo.

Kolike se kazne daju u suštini sam zadovoljna, iako ponavljam žrtve, članovi porodica nikada ne mogu biti zadovoljne, jer u Krivičnom zakonu nema smrtne kazne. Ali i presude su poruke ne daj Bože da se ponovi u budućnosti i da će svi dobro razmisliti da li će neko nešto slično učiniti jer će ga stići kad tad pravda.

Srbija: Osvanuli bilbordi sa porukom ‘Sačuvajmo Republiku Srpsku’

U Beogradu i Novom Sadu jutros su osvanuli bilbordi sa porukom “Sačuvajmo Republiku Srpsku!” u okviru kampanje koju je pokrenuo Srpski sabor “Zavetnici”.

Bilbordi su postavljeni u susret Božiću i Danu RS, koji se obilježava 9. januara.

“Zavetnici” će u petak, 8. januara u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu u 12.00 sati organizovati konferenciju za novinare.

Tom prilikom građani će moći da daju podršku proglasu “Sačuvajmo Republiku Srpsku” i na taj način pokažu solidarnost sa narodom sa zapadne strane Drine, javila je Srna.

Roditelji djece iz Srebrenice spremni na bojkot nastave ako bude sporno izučavanje bosanskog jezika

Srebenica – Još je neizvjesno zašto učenici iz Srebrenice nisu dobili đačke knjižice, a postoje nagađanja da nisu zbog izučavanja bosanskog jezika. Ukoliko se to utvrdi roditelji djece iz Srebrenice poručuju da su spremni na bojkot nastave.

“Ako bude tačno da djeca nisu dobili knjžice zbog bosanskog jezika mi ćemo održati sastanak gdje ćemo tražiti da se očituje Ministarstvo RS-a po pitanju ove nastale situacije, te ukoliko ne budu zadovoljavali bosanski jezik, onda ćemo potegnuti za najrigoroznijom mjerom, a to je obustava nastave i djeca neće ići na nastavu dok ne bude riješeno to pitanje. Mi svakako nismo za tu varijantu i ako bude to jedino rješenje mi ćemo iskoristiti i tražiti odvajanje škole što znači dvije škole pod jednim krovom. Mi smo svjesni činjenice gdje se nalazimo, da smo u entitetu kulture srpskog jezika. Preostaje nam borba da istrajemo do kraja da budemo jednopravni s ostalim narodima koji žive na područjima manjeg BH entiteta”, poručio je roditelj Alija Tabaković.

Iz Koalicije 1. mart pozivaju na zajedničku borbu za vrijednosti kao što je bosanski jezik, i da Bošnjaci moraju biti jednakopravni na cijelom prostoru entiteta RS.

“Sve dok budemo vjerovali na riječ pojedincima, a borbu budemo vodili protiv sistema, za rezultat ćemo dobiti diskriminaciju usmjerenu prema našoj djeci i stavljenu u drugi red. Opet smo na djelu pokazali da smo loši pregovarači. Već odavno je dato do znanja da mi i naša djeca nismo i “niti možemo biti u istom položaju” u kome se nalazi narod “prvog reda“, tj. Srbi. Nismo smjeli sebi dozvoliti da budemo u toj mjeri naivni i da povjerujemo u riječ ministra, onog trenutka kad smo odlučili bojkotirati nastavu u Srebrenici i Zvorniku, jer smo u tom trenutku pred sobom imali primjer roditelja i djece iz Konjević Polja i Vrbanjaca. Borba za vrijednosti kao što je jezik, mora biti jedinstvena na cijelom prostoru entiteta RS, od Višegrada do Bosanskog Novog, samo tako ćemo pokazati svoju ozbiljnost i odbraniti svoje dostojanstvo”, izjavio je Edin Ikanović koordinator koalicije „Prvi mart“.



Muhizin Omerović roditelj djece iz Konjević Polja izjavio je da se nad bošnjačkom djecom vrši diskriminacija i apelira na političare da pomognu i nađu rješenje za ovaj problem.

“Mislim da je ovo ono što su radili godinama. Bošnjaci sami sebi trebaju da priznaju da naša djeca ne izučavaju nacionalnu grupu predmeta kao ni bosanski jezik, nego bošnjački jezik. Ministarstvo za obrazovanje RS-e treba da donese konačnu odluku o izučavanju bosanskog jezika. Ovaj problem ne može se riješiti bez Odluke Ministarstva RS-a”, kazao je Omerović.

Skandalozna prijetnja Aleksandra Vučića: “Da hoće, Srbija može ugroziti teritorijalni integritet BiH”

Premijer Srbije Aleksandar Vučić je u intervjuu za Radio Slobodna Europa komentirao svoj dolazak u Banja Luku na proslavu Dana entiteta Republika Srpska, koji je Ustavni Sud BiH proglasio neustavnim.

“Republika Srbija poštuje BiH i želi da ima najbliže moguće odnose sa BiH. Republika Srbija ni jednog sekunda neće da ugrozi teritorijalni integritet BiH”, rekao je između ostaloga Vučić.

“Da je to htela i da to hoće, mogla je i može da učini. I u ovakvom stanju u svetu ko zna na šta bi to ispalo. Ne pada nam na pamet da to radimo. Mi smo i garant Dejtonskog sporazuma, ali i svojom politikom čuvari integriteta BiH i entiteta RS-a unutar BiH. Saslušajte šta je to što ću reći u Banja Luci u RS-u i molim vas da poslije toga donosite svoj sud”, poručio je Vučić u intervjuu koji će u cijelosti biti objavljen u četvrtak.

Premijer Srbije, ujedno i predsjednik Srpske napredne stranke (SNS), najavio je ranije kako će doći na proslavu Dana Republike Srpske, koja se u tom bh. entitetu obilježava 9. siječnja.

Prioritetni interes

U utorak, nakon sastanka s predstavnicima SPS-a i drugih političkih stranaka u vlasti, Vučić je govorio o telefonskom razgovoru koji je imao sa članom Predsjedništva BiH Mladenom Ivanićem, rekavši kako je to dio redovne komunikacije.

Ponovio je kako se Srbija ne miješa u unutrašnje političke odnose BiH i Republike Srpske.

“Samo želimo da sačuvamo punu stabilnost Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i celog regiona, to je naš prioritetni interes”, rekao je Vučić.

Naveo je i kako, kao predsjednik Vlade Srbije, “veoma poštuje predsednika Republike Srpske Milorada Dodika, predsednicu Vlade RS-a Željku Cvijanović”, te ih “smatra svojim prijateljima”.

“Neću da se mešam u unutrašnje političke odnose u RS-u, a ni u BiH, jer su moji prijatelji i [Dragan] Čović i [Vjekoslav] Bevanda i Bakir [Izetbegović] i [Denis] Zvizdić”, dodao je Vučić.

Žrtve i ove godine “čestitale“ Dan RS-a Dodiku, Ivaniću, Vučiću

I ove je godine 25 udruženja žrtava agresije na Bosnu i Hercegovinu, napravilo i na stotinjak adresa u Republici Srpskoj (RS) i Srbiji poslalo čestitku za Dan Republike Srspke. Na čestitci, zapravo fotografiji, su ekshumirani posmrtni ostaci žrtava pronađenih u masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora. A ispod nje tekst:

“Ako obilježavate Dan Republike Srpske, ne zaboravite, ovo su njeni temelji.”

Sud BiH: Gotovo 500 godina zatvora za ratne zločine

Sud Bosne i Hercegovine osudio je 45 osoba na 467 i po godina zatvora za ubistva, silovanja, mučenja i druga nečovječna djela počinjena tokom rata, kao i za genocid u Srebrenici

Pravosnažnim presudama je osuđeno 25 osoba. Za njih devet je smanjena kazna zbog odluke o pogrešnoj primjeni zakona, to jest umjesto Krivičnog zakona BiH trebalo je primijeniti odredbe preuzete iz zakona bivše Jugoslavije.

Najviše osoba osuđeno je za zločine u Višegradu, selu Trusina kod Konjica, vojnom zatvoru ”Dretelj” kod Čapljine, i to njih ukupno 15 na 165 godina zatvora. Međutim, najveće kazne izrečene su Dragomiru Soldatu, Velimiru Đuriću i Zoranu Babiću zbog zločina počinjenih u Čarakovu kod Prijedora, javlja BIRN-Justice Report.

Tokom 2015. godine izrečena je i presuda nakon postizanja sporazuma o priznanju krivice. S Tužilaštvom BiH sporazum je postigao Radivoje Soldo i osuđen je na pet godina zatvora za silovanje počinjeno u Konjicu.

Krivicu je priznao i Damir Lipovac, koji je izručen iz Holandije. Sud BiH će u januaru razmotriti sporazum koji je postigao s Tužilaštvom BiH zbog zločina u Derventi. U toku su i pregovori s Darijem Slavuljicom za postizanje sporazuma o priznanju krivice za zločin počinjen u Tesliću.

U prošloj godini pobjegao je jedan optuženi. Riječ je o Nedeljku Matiću, koji je uhapšen u junu zbog zločina u Ljubuškom, ali mu Sud BiH nije odredio pritvor.

Rad Odjela za ratne zločine Suda BiH obilježile su po prvi put donesene odluke da trojica osuđenika žrtvama silovanja trebaju isplatiti novčane naknade zbog nanesene štete. Prvi put u proteklih deset godina rada Suda BiH na procesuiranju ratnih zločina dogodilo se i da u jeku suđenja bude utvrđeno da za jednu osobu nema osnovane sumnje da je počinila silovanje na području Odžaka.

Pravosnažnim presudama izrečene su 273 i po godine zatvora. Najveće kazne dobili su Soldat, Đurić i Babić za ubistva devet civila u selu Čarakovo počinjena 23. jula 1992. ispred džamije koja je zatim zapaljena. Osuđeni su na po 21 godinu zatvora. U Babićevom slučaju spojena je ranija kazna za zločine na Korićanskim stijenama, te mu je izrečena jedinstvena kazna od 35 godina zatvora.

Prvostepenim presudama izrečene su ukupno 194 godine zatvora optuženima za ratne zločine. Prema tim presudama, samo trojica - Ostoja i Bosiljko Marković te Slavko Savić - obavezani su da isplate 56.500 maraka zbog nanesene štete dvjema žrtvama silovanja. Markovići su osuđeni na po deset godina zbog silovanja u Kotor-Varoši, a Savić je dobio dvije godine manje za silovanje u Vogošći. Ove presude su donesene zahvaljujući pravnoj pomoći nevladine organizacije TRIAL.

Sud BiH je osuđujuće presude izrekao dvjema ženama. Zbog zločina u ”Dretelju”, uključujući prisiljavanje dvojice zatvorenika na seksualni odnos, Marina Grubišić-Fejzić je osuđena na pet godina zatvora. Dvije godine manje izrečeno je Indiri Kamerić za učešće u zlostavljanju zatvorenika na gradskom stadionu u Bosanskom Brodu.

U ovoj godini oslobođeno je 17 optuženika. Četvorica pravosnažnom presudom, a 13 nakon prvostepenog postupka. Pavu Glavaša je Sud BiH pustio iz pritvora na polovini suđenja jer je zaključeno da nema osnovane sumnje da je u junu 1992. godine u Odžaku silovao dvije ženske osobe.

freshpress.info/fena.ba

- See more at: http://freshpress.info/politika/bih/sud-bih-gotovo-500-godina-zatvora-za-ratne-zlocine#sthash.VGCVPlxO.dpuf

Žrtve ratnih silovanja u BiH: Krug traume, bola i šutnje

Djecu ne žele uznemiravati svojim stravičnim pričama iz prošlosti, a neke od njih, koje su svojim muževima sve ispričale, kažu da su požalile zbog svoje iskrenosti

Zbog trauma koje svaki put ponovo proživljavaju, žrtve ratnih silovanja nerado i rijetko pričaju o strahotama koje su im se dešavale. "Naš glas" je tuzlansko Udruženje u kojem se s prošlošću suočavaju žrtve, koje, kako kažu, preko 20 godina žive sa “žigom srama”.

Žrtve ističu da jedni druge najbolje razumiju, a o traumatičnim iskustvima iz prošlosti nijedna od 58 žena nije pričala svojoj djeci. Neke koje su sve ispričale muževima, kažu da su kasnije požalile zbog svoje iskrenosti.

“To je zatvoreni krug torture, traume i stida. S jedne nas je strane sram reći to, a s druge, znamo da nismo krive ni za šta, ali nismo sigurne ni kako bi naša djeca reagirala. Osim toga, ne želimo ih uznemiravati i izlagati traumama, jer znam šta bih ja bila u stanju uraditi kada bih znala da je neko naudio mojoj majci. Bolje je što ne znaju, to nije priča za djecu. Neki muževi koji znaju za našu prošlost, prave nam pakao od života. Psihički nas maltretiraju, a umjesto da nas hrabre i daju nam podršku, oni nas stalno podsjećaju na te grozne događaje. Praktično, 23 godine poslije, mi smo ponovo žrtve, ali ovaj put u svojoj kući”, priča nam Mirsada, insistirajući da ne navodimo njeno prezime.

Mirsadina kolegica, koja je zamolila da joj ne objavimo ni inicijale, ispričala je da se nije mogla nositi s teškim bremenom, te je pokušala izvršiti i samoubistvo.

“Popila sam tablete. Nisam htjela da živim, htjela sam se otrovati, ali sam spašena. Moji sinovi znaju da im je majka kao djevojčica bila u logoru, ali ne znaju šta sam tamo preživljavala”, kazala je ova žrtva seksualnog zlostavljanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Mirsada je silovana u Capardama kod Zvornika u junu 1992. godine, kada se, nakon protjerivanja i razdvajanja od svoje porodice, zatekla u autobusu djevojaka iz Brčkog.

“Jednu noć držali su nas u nekom salonu u Capardama. Bilo je nas 45 djevojaka i mlađih žena, Bošnjakinja, a ja sam tada imala 20 godina. Iz tog su nas salona odvodili u obližnje kuće, gdje su se nad nama zvjerski iživljavali, uz stalne prijetnje ubistvom i smaknućem. Bilo je stravično. Nenormalno. Ne želim pričati o tome šta su mi radili, jer se svaki put kada govorim o tome veoma uzbudim i zdravlje mi se pogorša. Imam srčanih problema. Uglavnom, mislim da je dovoljno ako kažem da su zločinci ostvarili svoj cilj i da su u toku te jedne noći zauvijek uništili naše živote, a onda su nas preko Lončara odvezli do Kladnja, jer je trebao stići drugi autobus s novim budućim žrtvama”, navodi Mirsada.

Sagovornica AA ispričala je da su žrtve, koje su krile svoja iskustva, iskorištavane i zloupotrebljavane od strane nekih medijskih kuća, ali i ozbiljnih javnih ustanova, kao i organizacija iz Tuzlanskog kantona.

“Žrtvama se manipuliše, a ta nas nepravda veoma pogađa. Od sviju sam krila šta su mi zločinci uradili, a onda sam vidjela da je jedna ustanova objavila knjigu s povjerljivim izjavama žrtava silovanja, među kojima je bila i moja priča. Naveli su sve naše podatke uz ta svjedočenja i knjigu su prodavali za pet KM. Moja trojica rođaka i rodica pročitali su šta mi se dogodilo”, kazala je Mirsada.

Ova žrtva ističe da joj je najteže kada ostane “sama sa sobom”, pa sve vrijeme nastoji biti okupirana nečim, bilo da je to spremanje ručka ili rad u dvorištu. Također, dodaje da su ona i njene “drugarice po nevolji” u teškoj materijalnoj situaciji.

“Ipak, sve mi najviše volimo ručni rad. To nas toliko smiruje, a zahvaljujući razumijevanju gospodina Zlatka Alidžanovića, koji podržava naš rad, tokom Zimskog bazara, koji se održava na Trgu slobode u Tuzli, na štandu ´Lions Kluba´ će se prodavati naše rukotvorine. Nadamo se da ćemo uspjeti zaraditi nešto novca”, iznosi Mirsada svoja očekivanja.

Ona navodi da im se pridružuju i muškarci, koji su također žrtve silovanja, a koji su u početku bili skeptični, mada su vremenom, nakon što su pridobili povjerenje žena, otvoreno počeli govoriti.

“Došao je čovjek i rekao da bi volio pričati s nama, ali ne zna kako da počne. Bilo ga je sramota. Rekli smo mu da nam ne mora ništa reći, jer možemo i šutjeti, a opet ćemo razumjeti jedni druge. Tada je postepeno počeo pričati o svemu. Strašno je to što smo čule, ali scenarij je u skoro svim slučajevima isti. Na kraju nam je rekao da mu je mnogo lakše nakon te ispovijesti, iako je razgovor, za sve nas, bio emotivno iscrpljujući, jer nas je sve podsjetio na vlastite sudbine. Ipak, niko u njegovoj porodici ne zna za to, osim ljudi koji su bili zarobljeni s njim i pretrpjeli isto”, ispričala je Mirsada na kraju razgovora, pozivajući žrtve da o svom bolu progovore kada smognu snage za to.

freshpress.info/aa.com.tr/ba

VIDEO! Radončić: Bošnjaci su ’92. od BiH htjeli napraviti muslimansku državicu

Tvrdeći da je Armija RBiH bila islamizirana, Naručilac pisanih i nekih drugih djela opet je uvrijedio patriote Bosne i Hercegovine, šehide i pale borce. Bio je to pokušaj stvaranje muslimanske državice – tvrdili su iz Uvrnutog tornja, prozivali su i satanizirali mnoge oficire naše armije, a nebrojeni su bošnjački prvaci u političkom, privredom, kulturnom i ostalim miljeima koji su u ovom ozloglašenom glasilu nazivani kriminacima, naručiocima ubistava, vođama mafije…

U gostovanju na televiziji “Pink” Radončić jasno pokazuje da su mu problem šačica dobrovoljaca iz muslimanskih zemalja, a ne silne zvjeri koje su pregazile Drinu da bi klali bošnjačku i hrvatsku djecu, žene i goloruke, da bi njma punili masovne grobnice, uz to rušili džamije. Radončić kao da želi opravdati agresiju na BiH pa u svom intervjuu opet tvrdi da su Bošnjaci 1992. htjeli napraviti muslimansku državicu od BiH. Čak se i ozloglašeni Milorad Dodik poklonio žrtvama genocida u Srebrenici! Zaista bi djelovanje Naručioca Radončića u lijepoj BiH, kako smo to jednom i detaljno potkrijepili u tekstu “Kada bi Karadžić imao novine i političku partiju kome bi bio konkurencija?” , potpisao najveći zločinac ovih prostora, osnivač SDS.

Srećom pa su Radončić i njegovi medijski sateliti poraženi, opada im publicitet i tiraž, a proporcionalno i utjecaj. Narod je otvorio oči. Čak se Radončić ne smatra ni liderom opozicije, kako sebe lažno predstavlja. Iz političkih pomjeranja tokom izbora vlasti u BiH, vidjeli smo da je Nermin Nikšić prvi čovjek u opozicionom bloku.

U Sarajevu obilježena godišnjica stradanja Srba u Kravici

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) danas je polusatnom šutnjom na Trgu fra Grge Martića u Sarajevu obilježilo godišnjicu stradanja Srba u Kravici.

Smatraju da je obilježavanje svih stratišta važno za BiH, naročito za grad Sarajevo, te da negiranje ovog zločina može otežati kulturu sjećanja i proces pomirenja u BiH.

– Svjesni smo razilaženja kada su u pitanju svi ratni zločini u Bosni i Hercegovini, ali smo isto tako svjesni svoje obaveze da obilježimo sve zločine počinjene u BiH, bez obzira na nacionalnu pripadnost žrtava i da im na taj način odamo počast – kazao je novinarima koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić.

Najavljeno je da će aktivisti UDIK-a sutra prisustvovati komemoraciji u Kravici gdje će, polaganjem vijenca, odati počast žrtvama.

Iz UDIK-a podsjećaju da je “do napada došlo na pravoslavni Božić, 7. januara 1993. godine, kad je bosanskohercegovačka vojska iz izgladnjele srebreničke enklave pod opsadom napala selo Kravica branjeno od seoskih straža i vojnika Republike Srpske”.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže postjugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate naslijeđe masovnog kršenja ljudskih prava da bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva s jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.

Najava Vučića o dolasku na proslavu 9. januara simbolizira legitimaciju zločina genocida

Novinska agencija Patria dobila je urgentno pismo Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK) naslovljeno na nekoliko važnijih adresa u institucijama međunarodne zajednice u BiH

IGK, na čijem je čelu profesor Emir Ramić, obratio se Visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini Valentinu Inzku, specijalnom predstavniku EU u BiH Lars-Gunar Vigemarku i za članovima Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini. U pismu između ostalog stoji:

Zaustavite otvoreno mješanje Republike Srbije u unutrašnje stvari suverene države Bosne i Hercegovine. Primjenite snagu Presude Internacionalnog suda pravde iz 2007. godine protiv entiteta Republike Srpske, za genocide. Sve patriote i prijatelji istine i pravde u svijetu “deveti januar” podsjeća na užas agresije i genocida i pokušaj uništenja države Republike Bosne i Hercegovine. Temelji entiteta Republika Srpska na tlu Bosne i Hercegovine postavljeni su na masovnim grobnicama Bošnjaka i najmonstruoznijim zločinima koje današnji civilizirani čovjek jedva može pojmiti.

…Danas je taj entitet primjer aparthejda u Evropi, a u kojem se krše osnovna ljudska prava i slobode mnogih građana, prije svega Bošnjaka. Dok politički establišment entiteta Republike Srpske negira bošnjački narod, njegovu historiju, kulturu, tradiciju i jezik, kao i suverenitet, cjelovitost, teritorijalni integritet i državnost Bosne i Hercegovine, vi, morate otvoriti proces preispitivanja legalnosti i opstojnosti tog entiteta.

Ovaj proces može početi primjenom presude Međunarodnog suda pravde po kojoj su institucije entiteta Republika Srpska, vojska i policija, počinile genocid. Presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine je najsnažniji argument za ostvarivanje prava žrtava agresije i genocida u Bosni i Hercegovini te najbolji instrument za vraćanja dostojanstva jednoj evropskoj državi i članici UN-a, kao i vraćanje dostojanstva svim njenim građanima, žrtvama agresije i genocida.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlučio da je 9. januar - Dan entiteta Republika Srpska neustavan. Ustavni sud je utvrdio da Zakon o praznicima entiteta Republike Srpske nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da krši Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Najava dolaska Vlade Republike Srbije na obilježavanje Dana entiteta na čelu sa premijerom Aleksandrom Vučićem je direktno mješanje u unutrašnje stvari države Bosne i Hercegovine, ugrožavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Posjeta će imati nesagledivo destabilizirajuću prekretnicu u međudržavnim odnosima u Regionu i Evropi. Najava premijera Srbije o dolasku na proslavu 9. januara, simbolizira legitimaciju zločina genocida u Bosni i Hercegovini – stoji u pismu.

nap.ba

Otvoreni prijedlog Majkama Srebrenice

Oduzmite Aleksandru Vučiću CVIJET SREBRENICE i proglasite ga nepoželjnim u Srebrenici!

Drage naše Majke Srebrenice,
Dolazak premijera Srbije Aleksandra Vučića na proslavu tzv. "Dana Republike Srpske" velika je prilika da ispravite nepravdu koju ste nanijeli žrtvama genocida, kada ste 11. juli 2015. časni Cvijet Srebrenice okačile na rever velikosrbinu koji negira genocid nad Bošnjacima.

Ako ste tada bile izmanipulirane, ako tada niste znale, onda sada znate: nečovjek koga ste okitile Cvijetom Srebrenice dolazi da 9. januara iskaže nepoštovanje prema državi Bosni i Hercegovini, prema Odluci Ustavnog suda BiH o neustavnosti obilježavanja tzv. "Dana RS", te da svojim prisustvom uveliča dan kad je izvršen državni udar na ustavno-pravni poredak BiH od strane velikosrpske genocidne hunte, i kada je ozvaničen genocid nad Bošnjacima.

Ne postoji ni jedan razuman razlog da u povodu ovog događaja ne objavite da Aleksandra Vučića smatrate nepoželjnim u Srebrenicu i da povlačite Cvijet Srebrenice koji ste mu dodijeli, a čime ste ponizili sve bošnjačke žrtve.