Presudom Haškog tribunala šestorici lidera Herceg-Bosne 29. maja 2013. godine, zaključeno je da je postojao udruženi zločinački poduhvat, čiji je glavni akter bio Franjo Tuđman i njegov konačni cilj bio je da se stvori hrvatski entitet, uglavnom u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, kako bi se ujedinili Hrvati u Bosni i Hercegovini. Ta područja su kasnije trebala biti prisajedinjena Republici Hrvatskoj, ili ostati u bliskoj asocijaciji s njom.
Historija
Nakon dogovora u Karađorđevu 25. marta 1991. godine između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o podjeli Bosne i Hercegovine, dio hrvatskog naroda pod direktnom kontrolom iz Zagreba, odlučio se na formiranje hrvatske države od dijelova BiH. 18. novembra 1991. godine osnovana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, koja je nakon otvorenog angažmana Republike Hrvatske u ratu protiv BiH, preimenovana u “Hrvatsku Republiku”. Jedan dio hrvatskog naroda se suprotstavio podjeli BiH, ali je takva struja nakon prestanka postojanja HOS-a (Hrvatske odbrambene snage) smaknućem Blaža Kraljevića, potisnuta u drugi plan.
Glavni grad “Herceg-Bosne” bio je zapadni dio Mostara. Herceg-Bosna je prestala postojati 1994. godine kada je potpisan Vašingtonski sporazum pod snažnim američkim pritiskom na Hrvatsku da se odrekne pretenzija prema Bosni. Jedan od kantona u Federaciji (kanton 10) također je koristio ime “Herceg-Bosna” u svom nazivu s namjerom da sačuva sjećanje na bivšu paradržavu, no taj naziv proglašen je neustavnim.
Vladajuća stranka u Republici Hrvatskoj Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) organizuje i kontroliše stranku u Bosni i Hercegovini Hrvatsku demokratsku zajednicu Bosne i Hercegovine (HDZ BiH). Krajem 1991. god. najekstremniji nacionalni elementi u HDZ BiH , pod vođstvom Mate Bobana, Daria Kordića i uz podršku Franje Tuđmana i Gojka Šuška preuzeli su većinsku kontrolu u stranci.
Na dan 18. novembra 1991. godine ekstremniji elementi predvođeni Matom Bobanom i Darijom Kordićem proglasili su postojanje “Hrvatske zajednice Herceg-Bosna” kao posebne političke, kulturne, ekonomske i teritorijalne cjeline na teritoriji Bosne i Hercegovine. Na dan 28. augusta 1993. god. “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna” se proglašava “Hrvatska Republika Herceg-Bosna”. Republika Bosna i Hercegovina i međunarodna zajednica nikada nisu priznali “Herceg-Bosnu” kao državu. Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio je “Herceg-Bosnu” ilegalnom tvorevinom prvo 14. septembra 1992., potom 20. januara 1994. godine.
Nakon uspostavljanja Herceg-Bosne u novembru 1991., a posebno nakon maja 1992., političke vođe Herceg-Bosne kontinuirano i organizovano su pokušali hrvatizovati općine, koje su smatrali dijelom Herceg-Bosne, koristeći etničko čišćenje, protjerivanje i diskriminaciju protiv nehrvatskog stanovništva (posebno Bošnjaka). Hrvatsko vijeće odbrane je u tom periodu preuzelo kontrolu nad općinskim vlastima, uklanjajući lokalne bošnjačke vođe ili marginalizujući njihov uticaj. Hrvatske vlasti su preuzele kontrolu nad medijima, i nakon toga nametnuli velikohrvatske ideje i propagandu. Uvedeni su hrvatski simboli i valuta, kao i hrvatski školski program. Distribucija humanitarne pomoći je vršena na štetu Bošnjaka i Srba, a vrijeđanje i maltretiranje nad Bošnjacima je bilo sve konstantnije i učestalije, da bi kuliminiralo masovnim zločinima i deportacijom u logore. U većini mjesta koja su bila dio originalne Herceg-Bosne, se još uvijek koriste hrvatska nacionalna obilježja na javnim mjestima (zastave na električnim stubovima i sl.).
Nakon sporazuma u Vašingtonu krajem februara 1994. prestali su sukobi između jedinica “Herceg-Bosne” i jedinica pod kontrolom legalne vlade BiH. Teritorije pod kontrolom HVO-a i Armije RBiH organizovane su u Federaciju Bosne i Hercegovine. Nakon sporazuma u Dejtonu u novembru 1995., ova teritorija je zaokružena cjelina koja čini 51% Bosne i Hercegovine (Federacija Bosna i Hercegovina), dok Herceg-Bosna zvanično ne postoji. Uprkos tome, tvrdolinijaški predstavnici političkih struja u hrvatskom narodu pokušavaju organizovati tzv. treći entitet “Herceg-Bosna”, ali ti akti su ukinuti, kako odlukama zvanične vlasti Bosne i Hercegovine, u kojima hrvatski narod ravnopravno učestvuje, tako i odlukama Visokog predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu.
Vodstvo Herceg-Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) su 29. maja 2013. godine osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj uklanjanje muslimanskog stanovništva sa područja na kojem je vodstvo bosanskih Hrvata, sa vodstvom Hrvatske, željelo da ostvari hrvatsku dominaciju.
Reklame
0 comments:
Post a Comment