Bore oko očiju (Dnevnik bosanskog vojnika) - 8 dio - Majka

April je sporo prolazio, svaki dan je bio uzasno dug. Ocekivao sam neku vijest o roditeljima, ali svaki pokusaj da nesto saznam o njima zavrsavao se samo na pokusaju. Redovno bih se znao odvojiti u neki kutak u kome bih mogao na miru da se opustim i da odem mislima u svoj mali svijet, svijet koji sam samo ja mogao da razumijem. Tako su me misli cesto vodile u ljeto 1991, tada sam imao velikih problema sa sada vec rahmetli majkom koja se bojala rata i svega sto se spremalo. Kada kazem bojala ne mislim da je bila kukavica, naprotiv bila je najhrabrija zena koju sam poznavao. Jedan rat je vec prezivjela, i u njemu je izgubila oca i majku. Znala je kakve strahote rat nosi sa sobom.

Uvjeravao sam je da cu ja nju braniti ako dode do rata, da se ne mora bojati jer ja sam najjaci na ovom svijetu, meni niko nista ne moze. Na to bi uvijek isto odgovorila, «ne budali dijete, ne znas ti sta je rat, smiri hormone i spusti se na zemlju». Na zalost nisam ispunio svoje obecanje, moja majka je ostala sama. Ja sam branio druge majke, mnoge od njih su svoje sinove poslale daleko od rata i strahota. Upoznao sam jednu koja je pocela da place kada me vidjela, plakala je jer sam je podsjecao na njenog sina, koji otisao je u Njemacku, a ona se sekirala za njega. Ehh kako li je tek bilo mojoj majci, koja je ostala sama, od petero dijece niko nije bio sa njom a ni u Njemackoj, svi smo upali u klopku rata.

Nisam imao nikakvu informaciju o roditeljima, mislio sam da se pokusam izvuci iz Sarajeva ali ne bih znao kuda bih krenuo, jer nisam imao nikakvu ideju gdje bi oni mogli biti u tom momentu, cak nisam znao ni da li su vise medu zivima. Tada sam provodio uzasno teske i duge dane, ratujuci i pokusavajuci da prezivim jos jedan dan. Tesko da mogu razumjeti sebe u tom periodu i nakon dugih godina poslije rata. Ostao sam zakovan u gradu bez zivota, u gradu sablasnih sjenki koje traze mjesta za zivot pod kisom granata, da li je iko od njih svatao sustinu svog postojanja u tom paklu?

Preuzeto sa bloga "Bore oko ociju" nekadasnjeg vojnika Armije BiH rahmetli Saudina Becirevica.

Reklame