Monday, February 2, 2015

Bore oko očiju (Dnevnik bosanskog vojnika) - 9 dio - Kasarna Faletići

Konacno smo docekali i naredba da se kasarna u Faleticima zauzme, kasarna koja je najvece skladiste oruzja Teritorijalne Odbrane u bivsoj Jugoslaviji. Tu noc sam imao san, san o slobodnoj Bosni, svi su pricali da u toj kasarni ima dovoljno oruzja da se moze cijeli grad naoruzati. Ja sam u mislima stvarao sliku o svemu tome, stalno mi se pred ocima vrtila jedna te ista slika, na toj slici sam bio ja na nekom brdu, gledao sam u dolini rijeku Drinu, pored mene je prolazio tenk a na njemu se vijorila zastava sa ljiljanima. Sanjareci o tome sam potiskivao strah koji je bio prisutan te noci.

Nisam poznavao teren, u kome sam se nalazio, tako da sam stalno gledao da ne izgubim iz vida vojnika koji je isao pored mene. Na kraju smo usli u neki potok, patike su mi propustile vodu istog momenta i pocele da daju cudan zvuk, sageo sam se da stegnem pertle, u tom momentu se zacuo negdje pucanj, vojnik koji je stajao na cesti pored potoka skocio je mraku na mene, srusio sam se u vodu, nakon toga sam bio potpuno mokar. Nastavljamo put i prolazimo ispod nekog mosta koji je bio uzasno nizak, ja sam morao hodati cetveronoske. Ispod tog mosta smo usli u neku baru, koja je bila puno gora od potoka, noge su propadale u blato, svaki novi korak je bio i strah da ne ostanem bez patike.

Nakon 45 min hodanja i puzanja stigli smo konacno do ograde kasarne, brzo smo napravili rupe u ogradi, svako je zauzeo lezeci polozaj i cekao naredbu za napad. Osjetio sam da drhtim, sreca pa je noc bila hladna, tako da sam se uvijek mogao izvuci na hladnocu da je to neko primjetio, a ko zna, mozda i jesam drhtao zbog hladnoce. Kasarna je izgledala kao nesto sto je vec osvojeno, samo ga je trebalo pokupiti i uzviknuti, OVO JE MOJE!!! Na zalost to se nije desilo, umjesto ulaska u kasarnu dolazi naredba o povlacenju.
Obrazlozenje: Sve je minirano, kasarna je prazna.
Kada smo se vracali istim putem, vise nisam osjecao hladnocu ni strah, cak vise nije bilo ni slike pred mojim ocima, koju sam te noci po prvi put tako jasno vidio…

Preuzeto sa bloga "Bore oko ociju" nekadasnjeg vojnika Armije BiH rahmetli Saudina Becirevica.


Reklame

0 comments:

Post a Comment