Rat ne bira. Uzima najdraže, ostavljajući za njma tugu, patnju, sjećanje. U 105. brdsku brigadu, stigla je još jedna tužna vijest: Mustafa Ćemalović Cakan preselio je na Ahiret od zločinačke granate 11. jula 1995. godine u 40-oj godini života. Sahranjen je na groblju Himzarina na Višnjiku.
Još prije srbijansko-crnogorske agresije Cakan je shvatio da se moramo okrenuti vlastitoj odbrani i da ne treba ići na mitinge tipa „Ne daj se Bosno“. Uzeo je pušku, formirao jedinicu TO u krugu ŽTP-a i krenuo oslobodilačkom ratnom stazom. Bio je komandir 8. čete Rejonskog štaba Koševsko brdo, zatim komadant Drugog odreda u Združenom odredu „Zlatni ljiljan“, pa načelnik ARJ i PVO u 7. bbr, potom komandir jedinice LARB i PVO u 105. bbr. Tri puta je ranjen. Nakon demobilizacije otišao je na dužnost savjetnika generalnog direktora JP „Željeznice BiH“. Bio je jedan od kandidata za našeg vojnog atašea u inostranstvu. O Cakanu kao dobrom drugu, hrabrom i neustrašivom borcu, cijenjenom komandiru i komadantu, prije rata uspješnom sportskom novinaru, čuli smo ovih dana od njegovih drugova i saboraca. Surađivali smo od prvih ratnih dana - kaže kapetan S.K. - Sebe nije štedio u borbi za oslobođenje od četnika. Bio je rođen za vođu, za predvodnika, bio je cijenjen u svakoj sredini. I nakon demobilizacije logistički je pomagao Oružane snage, naročito našu brigadu. Osječao je sve probleme koji tište borce naše brigade - prisjeća se kapetan S.S. - Borci su od njega očekivali da im pomogne, da im da savjet, i imao sam osjećaj da je samom pojavom ublažavao te probleme. Osjećali su sigurnost uz njega kao starješinu. Plijenio je svojom komunikativnošću i dobrotom. I.B. Iso koji je sa Cakanom bio nerazdvojan ratni drug kaže: - Svakoj akciji pristupao je osmišljeno, taktički, sa čovjekom kao faktorom na prvom mjestu. Kada je „rađeno“ Trešnjevo brdo bio je komadant te zone na Igmanu. Gdje god je trebalo išao je kao dobrovoljac. Bio je strašan momak, pun znanja i maštovitosti. Volio je druženje, pjesmu, bio je pravi veseljak. Znalo ga je skoro cijelo Sarajevo. Dok smo bili u LARB-u dolazili su mu u posjetu i republički funkcioneri, sportisti, muzičari. Inače, još početkom rata, u interventnoj jedinici koju je formirao, odmah je uveo i smotru i fiskulturu i dnevnu zapovjest, što je tada bila rijetkost. Jednostavno, znao je šta radi, šta hoće, i što je zamislio 99 posto je odrađivao pozitivno.
Cakan je uvijek vjerovao u našu pobjedu, u pobijedu svijetlosti i demokracije nad mrakom i fašizmom. Vjerovao je u bolji život za svog sina i kćerku. Prilikom svakog povratka sa ratišta radovao se susretu sa njima, susretu sa ocem, majkom i sestrom. Cakanov svijetli lik i patriotsko djelo ostaće u našim srcima, u našem dubokom sjećanju.
Reklame
0 comments:
Post a Comment