Velika grupa zatvorenika koje su preko noći držali u Bratuncu, rano ujutro 14. jula 1995. odvezena je konvojem od 30 autobusa u školu u Grbavcima kod Orahovca. Kad su stigli, školska gimnastička sala već je bila napola puna zarobljenicima koji su stizali od ranih jutarnjih sati, da bi se za nekoliko sati zgrada potpuno napunila.
Preživjeli procjenjuju da je tamo bilo 2000 do 2500 ljudi, među kojima je bilo i vrlo mladih i vrlo starih, iako je optužba u slučaju Krstić sugerirala da je to možda pretjerana procjena i da je vjerovatnije da je na toj lokaciji bilo oko 1000 zarobljenika. U jednom trenutku, kako se sjeća jedan svjedok, došao je general Mladić i ljudima rekao: “Eto, vaša vlada vas ne želi, pa se ja moram za vas pobrinuti”.
Preživjeli procjenjuju da je tamo bilo 2000 do 2500 ljudi, među kojima je bilo i vrlo mladih i vrlo starih, iako je optužba u slučaju Krstić sugerirala da je to možda pretjerana procjena i da je vjerovatnije da je na toj lokaciji bilo oko 1000 zarobljenika. U jednom trenutku, kako se sjeća jedan svjedok, došao je general Mladić i ljudima rekao: “Eto, vaša vlada vas ne želi, pa se ja moram za vas pobrinuti”.
Nakon što su ih u gimnastičkoj sali držali nekoliko sati, muškarce su toga poslijepodneva u manjim grupama odvodili na stratišta. Na odlasku iz gimnastičke sale, svaki zatvorenik je dobio povez za oči i nešto vode. Zatvorenike su zatim kamionima odvozili na stratišta udaljena manje od jednog kilometra. Muškarce bi postrojili i pucali im u leđa. One koji su preživjeli prvu paljbu ubili bi dodatnim hicem. Korištene su dvije susjedne livade: kad se jedna napunila tijelima, egzekutori su se preselili na drugu. Dok su se vršile egzekucije, kako su izjavili preživjeli, teška mehanizacija je kopala jame. Jedan svjedok u slučaju Krstić, koji je preživio strijeljanje pretvarajući se da je mrtav, izvijestio je o tome da se general Mladić dovezao u crvenom automobilu i posmatrao neke od egzekucija.
14. jula 1995. u pravcu sjevera, u školu u selu Pilica, sjeverno od Zvornika, autobusima je prevezeno još zarobljenika. Kao i u drugim objektima zatočenja, ni ovdje nije bilo hrane ni vode te je više muškaraca umrlo od vrućine i dehidracije u gimnastičkoj dvorani škole. Ljude su u školi u Pilici držali dvije noći. Dana 16. jula 1995, prema sada već poznatom obrascu, ljude su prozvali da izađu iz škole i ukrcali ih u autobuse s rukama vezanim na leđima. Zatim su ih odvezli na Vojnu ekonomiju Branjevo gdje su ih postrojavali u grupama od 10 i strijeljali.
Projekat “Srebrenica: mapiranje genocida” sadrži 17 animiranih mapa organizovanih hronološkim redom i usklađenih s metodologijama korištenim u institucijama koje prikupljaju i arhiviraju dokumente o genocidu u Srebrenici i o genocidu uopšte – kako je ustanovljeno na osnovu brojnih studija. Svaka mapa u ključnim tačkama sadrži posebne dokaze (tekstualne datoteke, fotografije, video-snimke).
Voditelj projekta je Inicijativa mladih za ljudska prava BiH/Youth Initiative for Human Rights – YIHR BH (www.yihr.org ). Osim u FAMA-kolekciji, projekat se nalazi na www.srebrenica-mappinggenocide.com.
U okviru obilježavanja 15. godišnjice genocida u Srebrenici (juli 2010.) izdato je posebno izdanje Srebrenica: mapiranje genocida na DVD-u koji je u 20,000 primjeraka podijeljen širom zemlje kao dodatak dnevnom listu Oslobođenje.
U okviru obilježavanja 15. godišnjice genocida u Srebrenici (juli 2010.) izdato je posebno izdanje Srebrenica: mapiranje genocida na DVD-u koji je u 20,000 primjeraka podijeljen širom zemlje kao dodatak dnevnom listu Oslobođenje.
Reklame
0 comments:
Post a Comment