 |
| Glasacki listic |
Prošle su 23 godine od dana kada su građani Bosne i Hercegovine, barem njen veći dio odgovorili pozitivno na tadašnje referendumsko pitanje koje je glasilo:
"Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?"
63,7 posto građana se izjasnilo o ovome pitanju, 99,7 posto njih je reklo da su "Za" nezavisnu BiH, 0,03 njih je bilo protiv. Oni koji se nisu izjasnili o ovome bitnom historijskom pitanju, koje je odredilo put Bosne i Hercegovine kasnije, to su uradili prema direktivi Srpske demokratske stranke, koja je pozivala cijeli jedan narod unutar BiH da bojkotuje referendum o nezavisnosti BiH. Treba spomenuti da su isti već tada počeli sprovoditi podijelu BiH 2 mjeseca prije referenduma , tačnije 9 januara 1992 proglasili na prostorima gdje su Srbi bili večina u odnosu na druge Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu, koja je kasnije preimenovana u "Republiku Srpsku".
Referendum je bio dovoljan razlog da međunarodna zajednica prizna BiH, ali ne i da riješi vanjske i unutrašnje neprilike u kojim je BiH bila tada. Velikosrpski rat pod okriljem lažnog branjenja Jugoslavije u Hrvatskoj 1991 donjeo je prve sukobe i žrtve u krajeve BiH, gdje su se Srbi i Hrvati preplitali u vecem postotku. Do 1 marta 1992, BiH je polako uplovljavala u nemirne vode i sve je slutilo na rat, nama Sarajlijama taj dan je ostao u sječanju po pojavi prvih barikada u gradu i ubistvu Nikole Gardovića srpskoga svata, čije se ubistvo naziva polaznom tačkom rata za bosanske Srbe.
Ljudi su slutili najgore, a to je rat. U Bosanskoj Posavini tinjao je tihi rat između Srba i Hrvata. U Sarajevu mart i april 1992 obilježili su antiratni protesti. Svijet je tada predlagao podjelu BiH, ali takvo što svima onima koji su voljeli našu zemlju bilo je nezamislivo, onima koji je nisu voljeli, to je bio razlog da pokrenu ratnu mašineriju i našu zemlju dovedu u stanje opšteg haosa.
Mjesec dana nakon referenduma , 1. aprila srpske paravojne formacije sa prostora Srbije su pregazile Drinu i napravili pokolj u Bijeljini, u Sarajevu taj dan su milicioneri organizovali miting protiv podjela u MUP-u, u danima poslje ovih sukobi su sve više dobijali na jačini i intenzitetu, rat je postao sve očitiji, te se sručio i na leđa nas Sarajlija. Svi se sječamo sudbonosnog 2 maja 1992 godine i onoga što se desilo toga dana u našem gradu i danima nakon njega.
Nad Bosnom i Hercegovinom nadvili su se crni dani, a BiH je pala u krvav rat i na pleća onih koji su je voljeli i branili sopstvenim životima, prvenstveno braneci sebe i svoje porodice od zla i pokolja koji su zadesili Bijeljinu, Zvornik, Foču, Prijedor, Bratuncu, Srebrenicu i td. U sijenu te borbe pala je borba za jedinstvenu, cijelovitu i suverenu Bosnu i Hercegovinu. Srpski i hrvatski nacionalizam s vana i iznutra urušavao je ustavni poredak Republike Bosne i Hercegovine kroz rat, dok su oni koji su voljeli i branili se izgubili u slijeđenju svoje prvobitne ideje i sami zapali u svoj nacionalizam, koji je rezultirao pristajanjem na unutrasnju podijelu BiH na administrativne etnicke jedinice koje do tada nisu postojale u BiH, sto je razocaralo mnoge koji su stali u odbranu poretka RBiH kao zemlje svih njenih građana. Jedan sporazum je prekinuo rat oruzjem, ali nastavio rat tri strane politickim sredstvima, koji je doveo BiH u los polozaj u kojem svi građani ove zemlje plačaju najveću cijenu ovakvoga mira.
Svi oni koji su voljeli i branili BiH su se ratom izgubili između dvije ideje "bosanstva" i "bošnjaštva", bosanstva koji je trebao da objedini sve u jednu cijelinu ravnopravnih naroda i bošnjaštva koji je trebao biti isto što i bosanstvo, ali se pretvorilo u rezerviran politički put bosanskih muslimana, iz kojih su istisnuti oni koji se ne osječali tako, a voljeli su i branili i danas vole i brane našu BiH. To je rezultiralo politickim sukobima pomenutih politickih konepata i njihovih sljedbenika , te gubitkom snage u redovima onih koji i dalje vole i brane našu zemlju što je doprinjelo i slabljenjem same zemlje.
BiH danas ne izgleda onako, kako su njeni građani mislili da će izgledati, kada su dali svoje "Za" jedinstvenoj, cjelovitoj i suverenoj BiH. BiH je danas cijela iz dva dijela, cine je dva entiteta, dvije administrativne jedinice iz koje ne mogu oni koji i danas otvoreno rade protiv BiH i koji i danas tvrde da je raspad BiH jedino dobro riješenje za ovu zemlju, međutim i ovakav mir pokazuje da je moguć suživot ova tri naroda ćim još traje, ne na način kako je to nekada bilo, ali na neki novi način koji nam je krvavi rat odredio. BiH danas je zakovana u strahove, podijele, siromastvo, politicke corsokake i nekompromise, stala je na putu da bude bolje mjesto za svoje građane i pretvorila se u sve ono što nije trebala biti, ali i dalje traje i postoji, sa svima koji je vole i mrze, iznutra i izvana, koji sanjaju njen napredak i onim koji sanjaju njen raspad, što uveliko frustrira sve one koji žive u njoj.
Ko smo mi danas 23 godine od sticanja nezavisnosti naše zemlje je pitanje na koje svaki građanin ove zemlje će vjerovatno dati različit odgovor.Šta smo dobili s nezavisnoscu najzavisnije zemlje u Evropi, tesko je odgovoriti. Bolje se ne pitati kuda nas trenutno stanje vodi.
Teško nama s nama samima, a teško sa našim neprijateljima.
Pretpostavljajmo gore nadajmo se boljem, poželimo sebi i našoj zemlji svako dobro ko novinar Tarik Helić rijećima:
"Svako dobro Bosno i Hercegovino."
Autor: Edin Šalja
Reklame
0 comments:
Post a Comment