Sarajevo tutnji. Pucnjava odjekuje sa svih strana. Kao rijeka zvuka dolazi iznad nas, iza nas, lijevo ...
Nasi su ,koliko ih vec ima, razvijeni po svim glavnim pravcima. Tu su i Juka, Dedo, Topa, beretke - svi su razvijeni po kljucnim pozicijama. Sa motorole dolaze zabrinjavajuce vijesti. Neprijatelj se pokrenuo ... oklop, mehanizovane trupe, niski specijalci, orlovi, regularna JNA. Dolaze iz nekoliko pravaca.
Pred oci mi dolaze vijesti i novinski clanci od prosle zime o tome kako je Vukovar pao.
U zavrsnoj ofanzivi JNA je pokrenula upravo ovakvu silu - tenkovi, transporteri, jurisna pjesadija, podrska.
Nadjacani opremom i brojem branioci su popustili i Vukovar je pao. Nastao je pokolj.
Prvo me obuze tjeskoba a onda me ta misao o pokolju ohrabri.
Nece ovi borci dati da se kolje narod po nasem gradu dok bar jedan od nas dise i pusku drzi.
Pogledam oko sebe - momci k'o iz filma. Naoruzani, opremljeni, izgledaju zaj*bano. Zabrinutih lica ali bez imalo straha ili panike.
Samo se ceka udar. Niko nista ne zna ili ne govori ali svi znamo da ce doci.
Na pamet mi pada de ce nam doci konkurencija (niski specijalci). Budi se u meni neki ludi borbeni duh.
Doslo je vrijeme da se oprobamo. Jedva cekam. Samo se malo brinem oko tenkova.
Vise me je od svega strah da ce odbrana popustiti negdje drugo. Uvukli su se svuda. Mozda nas iznenade.
Onda se sjetim onih Jukinih bandita ili onih jalijasa iz beretki pa mi je lakse.
Te ce tesko ko prevariti i nadjacati. Nisu ni prije rata nece ni sada - pogotovo ne u Sarajevu.
Slusam motorolu i sav gorim od nervoze. Cuje se pucnjava, uzbudjen glas komandira; borbe se vode na sto strana.Izvrsena je diverzija negdje u gradu. Nesta veliko. Vidimo samo dim. Ne smiju nam nista reci preko radija - operativna tajna. Cujem zvuk nekog velikog vozila, kao da je bager, kako dodaje gas.
Preneseno sa bloga o Vikićevim specijalcima po imenu "ponor.blogger.ba".
Reklame
0 comments:
Post a Comment