Wednesday, March 18, 2015

Bore oko očiju (Dnevnik bosanskog vojnika) - 17 dio - Ponovo u okruženju

Nekadasnja linija razgraničenja između Dobrinje 3 i 4
Dosla je naredba da idemo u Dobrinju, malo mi je bilo nejasno kako cemo doci do tamo, jer sam cuo da je dobrinja u okruzenju. Osjetio sam neki strah u sebi, jer taman sam se izvukao iz jednog okruzenja, sada moram ponovo da idem u neko drugo. Dobili smo dva sanduka municije koju smo trebali da nosimo sa sobom. Vodic nas je preuzeo negdje u Svrakinom selu, od njega smo dobili upute da ne smije da se cuje ni najmanji sum, da budemo sto je moguce tisi. Ne znam sta je bilo gore, penjanje uz brdo, vukuci sanduk sa municijom ili silazenje niz brdo, koje je bilo klizavo jer je tih dana padala kisa. Negdje pri samom dnu brda sam se okliznuo, noge su otisle u zrak a ledima sam tresnuo od zemlju, sanduk sa municijom je svom tezinom pao preko moje ruke, osjetio sam uzasnu bol, uspio sam nekako da je zadrzim u sebi.

Dosli smo do odredista, tu su nas rasporedili da cuvamo liniju prema Lukavici. Dva dana su prosla a da se nista nije desavalo, pomalo smo se bili i opustili, tako da se vidjelo olaksanje na licima vojnika. Tu noc neko je donio lutku iz izloga obliznje radnje, na nju smo obukli JNA uniformu i subaru koje smo nasli u stanu, svezali smo joj pusku na prsa. Negdje u sabah, spustili smo je na konopcu sa balkona do prozora sprat nize, gdje je bio smjesten nas vod, zaljuljali smo je tako da udara od prozor, nakon samo par sec zacuo se rafal, ubili su nasu lutku, jedan vojnik je utrcao na nas sprat i poceo da vice da cetnici uskacu kroz prozore, u tom momentu nismo smjeli nista da kazemo, lutku smo izvukli nazad i sakrili je. Nismo dugo vremena nikome smjeli da kazemo nista o tome.

 Na zalost ubrzo je krenuo i pravi napad. Situacija je ponovo pocela da se komplikuje jer nije bilo protivoklopnog naoruzanja, nasa jedinica je imala molotovljeve koktele, stavili smo ih ispod jednog kreveta gdje smo boravili. Za vrijeme rucka tenk je pogodio pancirnom granatom u cosak zida prostoriju gdje smo rucali, granata se odbila i proletila ispod kreveta polomivsi koktele, dva borca su ranjena a prostorija se zapalila. Detonacija nas je sve u toj prostoriji dobro razvalila, jednom vojniku je bila presjecena vena (femoralka) na nozi, krvario je uzasno, stavio sam mu prvi zavoj na nogu, ali nije nista pomagao, brzo smo ga snijeli u podrum zgrade, dosao je jedan od vojnika iz voda, izvadio je prvu pomoc iz svog ruksaka rekao mi je da mu odsjecem pantolone sto sam ubrzo i uradio, uzeo je svoju opremu i uhvatio venu, tada je vojnik pao u nesvijest od bola, uspio je da mu podveze femoralku, sto je ujedno zaustavilo krvarenje i spasilo zivot tom vojniku. Rekao sam mu “covjece pa Ti si Doktor” pogledao me i hladno rekao “ja sam student zavrsne godine medicine”, ponovo sam mu rekao “Ti si za mene od sada Doktor”. Kada sam se vratio nazad u prostoriju, pozar je vec bio ugasen. Napustili smo tu prostoriju i presli u prizemlje, cetnici su nastavili sa granatiranjem, zgrada je podrhtavala od detonacija koje su odjekivale, skupio sam se iza vreca pijeska prislonjenih uza zid i cekao da se desi neko cudo…

Reklame

0 comments:

Post a Comment