Sretan Vam 25. novembar. Dan Državnosti.

Ovaj veliki dan obilježavamo jednom starom pjesmom...

24. 11. 1995. - USVOJENA HIMNA REPUBLIKE BIH

Dana 24. novembra 1995. godine, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je na svojoj 300. sjednici usvojilo tekst i muziku za himnu Republike Bosne i Hercegovine, poznate pod naslovom “Jedna si jedina”. Tekst himne je napisao Dino Dervišhalidović (Dino Merlin), a na muziku bosanske narodne pjesme “S one strane Plive” koja asocira i na grad Jajce koji je bio i ostao jedan od najvećih simbola bosanske državnosti.

Ova himna bila je oficijelna himna Republike Bosne i Hercegovine, kao i države Bosne i Hercegovine nakon agresije, sve do 1998. godine, kada je visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH naprasno ukinuo i zamijenio današnjom “himnom” bez teksta, pod nazivom “Intermezzo” autora Dušana Šestića, koju mnogi sa pravom nazivaju plagijatom muzike sa početka filma iz 1978: “National Lampoon's Animal House”, filma koji inače govori o razvratnom bratstvu na jednom Univerzitetu:

U nastavku možete pročitati tekst himne “Jedna si jedina” koja na naljepši način izaziva trnce i poštovanje, i koja sa pravom ostaje Jedna i Jedina himna svih onih koji ovu zemlju vole svim srcem, bez obzira šta o tome mislili predstavnici međunarodne zajednice ili bilo ko ko ne poštuje volju građana koji vole ovu zemlju:

Zemljo tisućljetna
Na vjernost ti se kunem
Od mora do Save
Od Drine do Une

Jedna si jedina
Moja domovina
Jedna si jedina
Bosna i Hercegovina

Bog nek’ te sačuva
Za pokoljenja nova
Zemljo mojih snova
Mojih pradjedova

Jedna si jedina
Moja domovina
Jedna si jedina
Bosna i Hercegovina

Sjećanje na rahmetli Aliju Izetbegovića i jedan dan odluke: GDJE ĆE VAM DUŠA

Od kada je nametnut Dejtonski sporazum ne prestaju svakodnevni napadi na rahmetliju Aliju izetbegovića, potpisnika ovog dokumenta i prvog predsjednika države Bosne i Hercegovine. Što je najžalosnije, ovog skromnog, ali velikog čovjeka, najviše napadaju eminentni Bošnjaci, ljudi koji kriju istinu da su bili učesnici jednog povećeg skupa, sazvanog i održanog par dana uoči puta naše delegacije u grad Dejton, odnosno njegovu sad već čuvenu vojnu bazu.

Pošto ni nakon mnogobrojnih sjednica državnih organa nije iskristalisan jasan stav kojim bi se naša delegacija mogla rukovoditi, kao njen vođa, predsjednik Predsjedništva se našao u jako delikatnoj situaciji. Svjestan težine političkog momenta i odgovornosti koja ih čeka u pregovorima, pogotovo nakon Holbrukove prijetnje da će SAD bombardovati položaje Armije BiH ukoliko ona ne prekine svoje napredovanje prema Banja Luci, čime se i najjača zemlja svijeta stavila na stranu agresora, Izetbegović zakazuje ovaj prošireni sastanak sa jednom jedinom tačkom dnevnog reda. Rat ili mir, potpis ili ne? Ta sjednica je bila u stvari njegov iskren nijjet i želja da se kroz diskusiju pronađe jedno zajedničko, preovladavajuće mišljenje eminentnih Bošnjaka koje će pomoći kod zauzimanje stava ove državne delegacije u odnosu na nastavak rata ili prihvatanje mira pod uslovima koji će s obzirom na licemjernu svjetsku, posebno evropsku politiku, biti sigurno bolan kompromis za naš hrabri, ali napaćeni narod i domovinu, žrtvu trostruke agresije. Kao i mnogo puta do tada nije ga bilo stid savjetovati se i čuti različite stavove, tražeći među njima one koji su najbolje argumentovani.. Slijedio je, kao i u mnogim slučajevima prije, sunet učitelja svih svjetova!



Bošnjacima, ljudima od ugleda iz svih oblasti društvenog života, najviše ih normalno bi iz Sarajeva koji su se sigurno svjesni važnosti te odluke zaista odgovorno odazvali pozivu, data je prilika da obrazlože svoje mišljenje. Diskusija se protegla kroz čitavu noć i trajala je čak do pet sati ujutro kada je pomenuta dilema o dva dijametralno suprotna stava data na glasanje. Ispostavilo se da je za potpisivanje mira, ali i nastavak rata, bio skoro isti broj glasova. Sve prisutne učesnike, već dobro umorne i pospane, iznenadio je prijedlog Alije Izetbegovića da se zbog jasnije slike odnosa veličine na desnu stranu sale izmjeste oni koji su za ratnu, a na lijevu pristalice mirne opcije rješenja. Nastalo je gunđanje, žamor i škripa stolica, a poslije toga se ponovo i vizuelno ispostavi da je odnos „snaga” skoro pa indentičan. Činilo se da će se skup ovako nedorečen i završiti. Međutim, predsjednik, koji je čitavu noć samo šutio, pisao zabilješke i pažljivo slušao sve diskutante, tada zamoli da podignu ruku oni prisutni čije su porodice tokom agresije ostale ovdje. Skoro svi ljudi koji su zagovarali potpisivanje ugovora, odnosno bili za završetak rata, a nalazili su se lijevo, to učiniše. Na zahtjev predsjednika da sada podignu ruku oni čije se porodice nalaze u inostranstvu, desna strana, oni koji su zagovarali nastavak rata, to učini listom. Tihim glasom on tada izgovori samo ove riječi čija je poruka svima bila kristalno jasna : “Sastanak je završen”!


 Razumijem donekle istupe u javnosti i ljutnju, zbog potpisanog Dejtonskog sporazuma, onih učesnika te debate, sa desne strane, koji su bili za nastavak rata u kojem bi ginuli tuđi, a ne njihovi sinovi. Ali mi nije jasno iz kojeg razloga su do danas još uvijek nijemi oni drugi, koji su imali suprotan stav i kako je to došlo do jedinstvene, zajednička šutnja svih pojedinaca, sa obadvije strane o njihovom prisustvu kao i toku, ali i završetku tog sastanka. Javnost nikada nije saznala da je on uopšte održan i ko su sve bili učesnicu. A, bilo ih je jako mnogo. Zajednički, krajnje nepošteno i jedni i drugi su svu odgovornost lukavo, da ne kažem pokvareno, na takav način prebacili na leđa i obraz rahmetlije. Zato im sada, treba javno postaviti pitanje: „Gdje će vam duša?” A, valja mrijet!

Slika dana - 24.11.2015.

Konvoj jevrejske organizacije Benovalencije  u izlasku iz Sarajeva

S ovim konvojem veliki broj sarajevskih jevreja je otišlo iz Bosne i Hercegovine, sa njima i pojedini sugrađani iz ratnog Sarajeva različite vjeroispovjesti.

23.11.1996. – Klanjana dženaza za 224 ubijene osobe kod Ključa Klanjana dženaza za 224 ubijene osobe kod Ključa

23. novembra 1996. godine klanjana je dženaza 224 šehida, ubijenim od strane srpskog agresora, u Biljanima kod Ključa. Dženaza je klanjana kod osnovne škole u Biljanima, kod koje su većina od njih ubijeni. Na dženazi je bilo prisutno preko deset hiljada Bošnjaka, te se smatra da je to najmasovnija dženazaBošnjaka koje su ubili srpski agresori.

Općina Ključ, Odbor islamske zajednice Ključ, džemat Biljani, kao i drugi, učinili su sve da se žrtve četničkog masakra dostojno sahrane, a da njihovi najmiliji ovaj bolan trenutak lakše podnesu. Jedan od prisutnih je prilikom dženaze rekao: “U Biljanima su četnici toga dana (10. jula 1992. godine) ubili sve što se moglo ubiti. Uništili su kompletnu mušku populaciju koju su zatekli. Ubili su 258 Bošnjaka.”

Amir Avdić, tadašnji načelnik opštine istakao je tom prilikom: “Ovo su uradili zločinci. Predvodili su ih zdravstveni i prosvjetni radnici. To su oni dojučerašnji koji su s nama živjeli. To su oni koji su imali vlast u Općini Ključ.” Posljednji govornik pred klanjanje dženaze bio je tadašnji potpredsjednik Federacije BiH dr. Ejup Ganić, koji je rekao: “Danas ćemo u mezare mehko spustiti naše ubijene Bošnjake. To su očevi, majke, sestre i djeca. Ubili su i djecu. Počinili su zločin protiv Bošnjaka. Mi ćemo tražiti pravdu, tražićemo kažnjavanje ratnih zločinaca i nikad u tome nećemo prestati.”

23.11.2001. – Haški tribunal podigao treću i najtežu optužnicu protiv Slobodana Miloševića

Slobodan Milošević (Požarevac, Srbija, 20. augusta 1941.- Den Haag, Holandija, 11. marta 2006.), bivši predsjednik Srbije i Savezne republike Jugoslavije, predsjednik Socijalističke partije Srbije.
Po obrazovanju pravnik, Milošević je veći dio profesionalne karijere prije političke afirmacije proveo kao bankar (neko je vrijeme bio i predstavnikom “Beobanke” u New Yorku).

Politički je uspon počeo ranih osamdesetih, kao proteže Ivana Stambolića, šefa srbijanske komunističke partije (SK Srbije). U zimu 1986. Stambolić je podržao Miloševića u izboru za predsjednika srbijanskih komunista. Umro od srčanog infarkta u zatvoru Suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije u Den Haagu.

Slobodan Milošević je Srbin crnogorskog porijekla, rođen u Požarevcu 20. augusta 1941. godine. Otac mu se zvao Svetozar (1907-62), a majka Stanislava. Svetozar Milošević, otac Slobodana Miloševića, završio je bogosloviju u Cetinju, potom Teološki fakultet u Beogradu. Nakon Drugog svjetskog rata otac je napustio porodicu o kojoj je nastavila da se stara majka Stanislava. Otac mu se ubio 1962. pištoljom, a majka mu se objesila 1974. godine

U januaru 1959. godine Slobodan Milošević je kao gimnazijalac primljen u Savez Komunista Jugoslavije. Godine 1965. godine se vjenčao sa drugaricom iz djetinjstva i dugogodišnjom djevojkom Mirjanom Marković, koja je do posljednjih dana ostala njegov pratilac, čak i u politici. Završio je pravni fakultet u Beogradu sa najboljim ocjenama (1964, prosjek 8,90)[1] i bio pobjednik redovnog godišnjeg takmičenja u govorništvu. Svoju karijeru je započeo u “Tehnogasu”, gde je radio Stambolić. Karijeru je nastavio kao bankar. Radio je za Beobanku da bi na kraju postao i njen generalni direktor. U New Yorku je dvije godine boravio kao zvaničan predstavnik banke u inostranstvu.
Bio je sekretar Općinskog komiteta SKJ općine Stari Grad u Beogradu, pa Sekretar gradskog komiteta SKJ u Beogradu, a potom Sekretar Socijalističkog Saveza Srbije.
1984. godine Slobodan Milošević dolazi na uticajno mjesto predsjednika Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda. Zapažen je po svojim represivnim i restriktivnim metodama, između ostalog po kampanji za zaustavljanje štampanja sabranih djela Slobodana Jovanovića. Januara 1986. godine je izabran za predsjednika CK SK Srbije, uprkos otporima, na zalaganje Ivana Stambolića.

Dolazak na vlast

Jugoslavija je, od Titove smrti i pobune Albanaca na Kosovu 1980. bila u neprestanom previranju. Odlazak karizmatskoga vođe i “nadnacionalnog” diktatora ostavio je vakuum i doveo je do bujanja napetosti, posebno međunacionalnih, koje je stari režim potiskivao i pokušavao riješiti privremenim i neučinkovitim mjerama. Ukratko – neriješivo nacionalno pitanje u zemlji 6 (ili 8 nacija, ubroje li se Mađari i Albanci), triju konfesija i (onda) četiri službena jezika, prožeto civilizacijskim i historijskim različitostima, mentalitetima i nacionalnopolitičkim ambicijama – još je intenzivirano teškom privrednom krizom u kojoj se Jugoslavija našla od kraja 1970-ih.
Glavno pitanje koje je označilo konac SFRJ bila je albanska pobuna na Kosovu. Albanci su, nezadovoljni svojim statusom, tražili državnost Kosova ili priključenje Albaniji. Demografska eksplozija (povečanje sa 60-65% stanovništva Kosova na 90% stanovništva) kombinirana s poraslim samopouzdanjem i indoktrinacijom iz Enver Hoxhine Albanije, kao i slaba uklopljenost Albanaca u društvo ondašnje SFRJ doveli do radikaliziranja albanskih nacionalnih zahtjeva i sukoba sa srpskim. Srpski nacionalizam, koji tokom Brozove vladavine nije imao šanse (a ni prevelikih ambicija) da se razmaše, potpaljen fitiljem albanske iredentističke pobune izuzetno je brzo nabujao, hranjen i ideološko-politički usmjeravan srpskom nacionalno-intelektualnom elitom u kojoj su dominirali Dobrica Ćosić, Smilja Avramov, Kosta Mihailović, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, kao i drugi pisci, ekonomisti, historičari, članovi Udruženja književnika Srbije i Srpske akademije nauka i umetnosti.
Istodobno su se pojavili i populističke masovne demonstracije, jasno obilježene srpskom nacionalnom ikonografijom. Cijela se situacija radikalizirala poslije propasti pokušaja srbijanskih političkih vođa da preoblikuju jugoslavensku federaciju u centralističku državu pod srpskom dominacijom. Ili – nakon propasti pacifikacije Kosova, te neuspjeha političkoga pritiska koji je kanio centralizirati SFRJ, srpska nacionalnopolitička elita je krenula u snažniji preobražaj nacionalnog programa. Odlike tih gibanja bili su masovni mitinzi, propagandna kampanja za ostvarenje srpskih ciljeva i mobilizacija srpske inteligencije na formulaciji i realizaciji općenacionalnog projekta. U takvoj atmosferi je Slobodan Milošević došao na vlast.

Vlast i raspad SFRJ

Aprila 1987. Milošević posjećuje Kosovo Polje,gdje se sastaje sa lokalnim Srbima i javno staje na njihovu stranu.To je dovelo do razdora u srbijanskom rukovodstvu,i Milošević septembra mjeseca uspjeva ukloniti Ivana Stambolića sa vlasti,te uskoro, nizom poteza uspostavlja samovlast u Srbiji. On organizira tzv. “antibirokratsku revoluciju” u kojoj su masovnim mitinzima srušena nepouzdana partijska vodstva autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, te Crne Gore. Promjenom ustavnih odredbi ukinuta je autonomija Kosova, a albanski narod podvrgnuto žestokim vojno-policijskim represalijama i nadzoru. Milošević je pokušao eksportirati mitingaše u ostale republike, no to je naišlo na snažan otpor Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tokom 1988. i 1989. postalo je očito da razbuktali svesrpski pokret u potpunosti kontrolirao i usmjeravao Milošević. Rastuće tenzije i pritisak Miloševićeve politike na izmjeni ustava iz 1974. – promjeni kojom bi postojeća zemlja od federacije sa konfederalnim elementima postala unitarna, esencijalno država pod srpskom dominacijom – doveli su u januaru 1990. do raspada Saveza komunista Jugoslavije i, pored toga, do raspisivanja višestranačkih izbora u SFRJ u kojim su komunisti pobijedili u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, te izgubili u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U toj situaciji Miloševićeva politika je imala sljedeće osobine:
Jačanje srpskog nacionalizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, s prijetnjom oružanog ustanka Srba protiv tih država. Također, u velikoj mjeri posrbljena JNA (preko 80% srpskog oficirskog kadra) je sve više dolazila pod Miloševićevu kontrolu, uglavnom uticajem na zapovjedni kadar.
Milošević i njegovi saradnici su imali velik broj poluga vlasti u svojim rukama: od homogeniziranog svenacionalnog pokreta i finansijskih središta u svojim rukama do JNA i prešutne potpore većine tzv. velikih sila.
Po mišljenu mnogih historičara, Miloševićeva geopolitika odražavala ideologiju Velike Srbije sa posrbljenjem što većeg dijela tadašnje Jugoslavije.
Na drugim poljima situacija u zemlji je bila stagnantna: nije došlo do značajnijih ekonomskih reformi, a ekstremno politizirano srpsko stanovništvo u cijeloj SFRJ je neprestano držano na rubu straha i agresije, te paljeno propagandnom mašinerijom koja je pripremala terena za konačni rat za Veliku Srbiju.

Uloga u ratovima

Budući da sporadični nemiri, prijetnje upotrebom sile JNA i iredentistička pobuna Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nisu dali željene rezultate, Milošević je krenuo u vojnu agresiju u ljeto 1991. Nakon kratkotrajnog rata u Sloveniji, većina armijskih jedinica je povučena u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, uglavnom na čvorne tačke važne za osiguranje strateške pobjede i ostvarenje srpskih teritorijalnih apetita. Rat je u Hrvatskoj izbio punom silom u kasno ljeto 1991., a agresija na Bosnu i Hercegovinu započeta je 1992. Lokalni Srbi (oko 550.000 u Hrvatskoj i 1.400.000 u Bosni i Hercegovini) imali su punu podršku JNA i dobrovoljaca iz Srbije (više desetaka hiljada organiziranih u raznim paravojnim formacijama), te, najvažnije, ekonomsku, tehničku, logističku i diplomatsku potporu Miloševićeve Srbije. Ne smije se zanemariti diplomatska podrška koju su Srbiji davale razne evropske zemlje (bivše pripadnice Antante iz Prvog svjetskog rata) i pretežit dio američke državne politike. Na vrhuncu uspjeha, tokom 1993., Srbi su kontrolirali preko dvije trećine BiH i trećinu Hrvatske. Činilo se da je san o Velikoj Srbiji blizu ostvaranja. No, mješavina više elemenata potkopala je te iluzije. Sankcije protiv Savezne Republike Jugoslavije uvedene 1992. počele su davati rezultate: srpska se premoć u naoružanju topila i bojni je moral padao, a svjetska je diplomatija, uz sva kolebanja, utvrdila princip nepromjenjivosti granica. Iako je vješto manipulirao intervencijama od Evropske Zajednice i SAD-a i dobro procijenio sporost i neučinkovitost međunarodnih instituacija, Milošević je podcijenio odlučnost Bošnjaka i Hrvata da spriječe ostvarenje velikosrpske države. Uticaj više okolnosti doveo je do sloma srpske paradržave u Hrvatskoj u ljeto 1995., a onu u Bosni i Hercegovini je od potpunog kolapsa spasila samo američka intervencija. Mirovnim sporazumom u američkom gradu Daytonu došlo je do okončanja agresije na BiH.

Intervencija na Kosovu i Miloševićev pad

U sljedeće dvije godine podrška je Miloševiću u Srbiji opadala jer je, pored propagandnih mahinacija, većina stanovništva počela poznavati da se ratni ciljevi nisu ostvarili, usprkos djelomičnom uspjehu priznanja Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine. Još je teži bio teret beznađa nastao pustošenjem ekonomije, raslojavanjem društva, manipulacijama, korupcijom i općom bezperspektivnošću s utegom Kosova kao stalnom potencijalnom prijetnjom. Godine 1996. i 1997. dovele su do izbornih prevara u kojima je Milošević zadržao vlast (srbijanska opozicija je bila bez snažnije vanjske podrške, a u nacionalnopolitičkim pitanjima se nije bitnije razlikovala od Miloševića). Prijelom je došao razbuktavanjem ustanka Albanaca na Kosovu 1998. i vojnim gušenjem pobune, praćene masovnim deportacijama albanskog stanovništva. Nakon raznih diplomatskih podvala, zapadu je dojadila Miloševićeva politika i došlo je do zračnih napada NATO saveza na Srbiju, sa rezultatom povlačenja srpskih snaga sa Kosova i stavljanja pokrajine pod međunarodni protektorat.
Poraz na Kosovu, spojen s izbornim prevarama, zamorom naroda od općeg osiromašenja i izoliranosti te finansijskom podrškom zapadnih zemalja srbijanskoj opoziciji, kulminirao je u masovnim protestima oktobra 2000. godine,koji su srušili Miloševića s vlasti. Uhapšen od novodošlih srpskih političara zbog korupcije i nasilja, predan je, pod pritiskom zapadnih zemalja (prije svega SAD i članica EU) u junu 2001. Međunarodnom sudu u Haagu za zločine u bivšoj Jugoslaviji. Optužnica ga je teretila za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini, te zbog zločina na Kosovu i u Hrvatskoj.

Proces u Haagu

Suđenje Miloševiću, zbog ratnih zločina na Kosovu i Hrvatskoj, te genocida u Bosni i Hercegovini, počelo je 12. februara 2002. u Haagu. Sam je Milošević odbio priznati formalnu jurisdikciju Haaškog suda, ali nije pasivno posmatrao izvođenje dokaza, nego je vodio vlastitu odbranu uz pomoć niza pravnih i drugih stručnjaka iz Srbije i svijeta. Proces je u početku izazvao veliku medijsku senzaciju, ali, kako je vrijeme odmicalo, suđenje Miloševiću pažljivo praćeno uglavnom u Srbiji. Haaško tužilaštvo je u svojoj optužnici iznijelo jasnu namjeru da Miloševića osudi za pokušaj realizacije projekta Velike Srbije, pa je tako taj proces svrstan u kategoriju ideoloških procesa, s kojim je na neki način namjeravano dati historijsku presudu. Ukratko, teza tužilaštva se mogla svesti na to da je Milošević direktno odgovoran za agresiju i ratove na području bivše Jugoslavije s ciljem da stvori državu u kojoj će živjeti svi Srbi, ne obazirući se na republičke granice, koje su postale međudržavnim po sudu Badinterove komisije. Milošević je ipak tvrdio da su republike Hrvatska i Bosna i Hercegovina izvršile nelegalnu secesiju od Jugoslavije, te da se srpski narod u tim zemljama sâm i spontano podigao na ustanak protiv vlasti tih zemalja, bez uplitanja Srbije. Također, tvrdio je da je SRJ imala pravo na vojnu intervenciju na Kosovu radi očuvanja teritorijalnog integriteta zemlje, te da je intervencija NATO saveza protuzakonita vojna agresija. Problematičnost pristupa Haaškoga tužilaštva, kao i realna težina dokazivanja historijske krivnje bilo koje nacionalne ideologije, doveli su, tokom trajanja suđenja, do spornih ocjena: po jednima, Miloševićeva je krivnja u agresiji na BiH, Hrvatsku, te zločine na Kosovu, nedvosmisleno dokazana; po mišljenju drugih, optužnica nije uspjela dokazati glavne teze, prije svega zbog neprisutnosti materijalnih dokaza koji bi direktno potvrđivali Miloševićevu upletenost u pojedine ratne zločine. Tužilaštvo je oko dvije godine iznosilo optužnicu, a kroz sud je prošao niz visoko rangiranih svjedoka (među njima, Ibrahim Rugova, Stjepan Mesić, Paddy Ashdown itd.). Miloševićeva je odbrana počela koncem 2004. godine i usredotočila se na pokušaje dokazivanja krivnje NATO saveza i vođa zemalja zapadnih država u ratu protiv SRJ 1999. godine. Sam je proces bio sve češće prekidan zbog pogoršavanja Miloševićeva zdravlja, što je dovelo do zahtjeva Miloševića da se pusti na liječenje u Rusiju. Zahtjev je odbijen, jer Milošević nije dokazao da je Moskva jedino mjesto na kome on može biti liječen. 11. marta 2006., Slobodan Milošević je pronađen beživotan u svom krevetu u pritvorskoj jedinici UN-a u Scheveningenu.

U nastavku možete pogledati treću optužnicu Haškog tribunala Slobodanu Miloševiću u PDF formatu.

Slobodan Milošević – Hag

21.11.1995. – Potpisan Dejtonski mirovni sporazum

21.11.1995. godine u Daytonu (Ohio, SAD), nakon dugih i teških pregovora (1.-21.XI.) delegacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, predvođene predsjednicima F. Tuđmanom, A. Izetbegovićem i S. Miloševićem, prisiljene su na sporazum o miru u BiH (Daytonski sporazum).
S američke strane pregovore je vodio Richard Holbrooke, a povremeno i državni sekretar Warren Christopher.

BiH je podijeljena po principu: 1 država – 2 entiteta – 3 naroda. Srpskom entitetu pripalo je čak 49 % teritorija BiH (Federaciji BiH samo 51 %), usprkos tome što je samozvana Republika Srpska stvorena genocidom nad nesrpskim stanovništvom i što su srpske vođe (S. Milošević, R. Karadžić i drugi) i srpska politika proglašeni glavnim krivcima za izbijanje sukoba i strašno krvoproliće na teritoriju bivše SFRJ te usprkos činjenici da je udio Srba u nacionalnoj strukturi BiH prema popisu iz 1991. bio znatno manji od 49 %; u BiH je 1991. živjelo 4.364.574 stanovnika:

1.905.829 (43,7 %) Muslimana,
1.369.258 (31,1 %) Srba,
755.895 (17,3 %) Hrvata te
Jugoslavena (5,5 %) i ostalih (2,4 %).

Daytonskim sporazumom zajamčeno je pravo svih izbjeglica i prognanika na povratak u svoje domove, a nadgledanje primirja povjereno je međunarodnim snagama; time je ispunjen glavni cilj – zaustavljanje rata u BiH, no u javnosti je prevladalo mišljenje da sporazum nije pravedan i da su agresori (Srbi) nagrađeni.

Postignut sporazum za BiH: utvrdjene “entitetske” granice, izborni sistem, instrumenti za poštovanje ljudskih prava, pitanja povratka izbeglica i raseljenih lica. BiH odnosno FbiH i RS imaće zajedničke institucije, dvodomni parlament, tročlano Predsedništvo, Vijeće ministara, Ustavni sud i Centralnu banku. Sarajevo ostaje nepodijeljeno.

Tekst Dejtonskog mirovnog sporazuma možete pogledati OVDJE.

Agent CIA: Dani su nam milioni da rasturimo SFRJ, podmitili smo stranke i političare koji su raspaljivali mržnju među narodima, a krajnji cilj je bio da vas napravimo robovima!

Moj šef, koji je inače i bio nekada u Američkom senatu je nekoliko puta napomenuo da će biti nekakva prijevara u Bosni. Mjesec dana pred navodni genocid u Srebrenici mi je rekao da će taj grad biti uporište medija diljem svijeta i dao nam je upute da zovemo medije.

Robert Baer, ​​bivši visoki izaslanik i časnik CIA, ujedno je i autor mnogih djela u kojima je odavao informacije o CIA io administraciji Bill Clinton-a i George Bush-a, zbog čega je nekoliko puta uhićivan i privođen. Osobni prijatelj, Mitt Waspurh koji je radio u senatu i koji mu je davao pojedine informacije je ubijen u hotelu iz sačmarice, pišu “Vestinet“.

Kao visoki operativac CIA radio je na prostoru Jugoslavije u razdoblju od (1991-1994) i na Bliskom istoku. Robert Baer je sudjelovao u nekoliko dokumentaraca na National Geographic optužujući vladu Busha za rat zbog nafte!

Intervju je obavljen uživo u Kanadi, tijekom mog puta prije nekoliko dana. R

obert Baer trenutno promovira svoju knjigu-The secret of White House-u Quebecu, gdje smo i razgovarali. U intervjuu smo razgovarali o pozadini rata u Jugoslaviji.

Kad ste stigli u Jugoslaviju, gdje je to točno bilo i koji Vam je bio prvi zadatak?

Stigao sam helikopterom sa još 3 agenta. Sleteli smo 12. siječnja 1991 u Sarajevo. Zadatak nam je bio da pripazimo na navodne teroriste srpskih nacionalnosti, koji bi trebali napasti Sarajevo.

O kojim teroristima je riječ i zašto bi oni navodno trebali izvršiti te napade?

O srpskom, dani su nam spisi da grupa po imenu “Vrhovna Srbija” planira izvesti bombaške napade na ključne zgrade u Sarajevu zbog želje da Bosna izađe iz tadašnje Jugoslavije.

Da li je takva grupa postojala i što ste Vi točno radili u Sarajevu po naradbi naredbe CIA-e?

Takva skupina nikad nije postojala! I nas je centrala prevarila. Imali smo zadatak da upozoravamo i širimo paniku među političarima u Bosni, jednostavno punili smo im glavu da će Srbi napasti. U početku smo i mi prihvatili priču, ali poslije smo se malo zapitali. Zašto dižemo paniku kad ta skupina očligledno ni ne postoji?

Kako i kada se završila da operacija i je li imala neko ime?

Za mene je završila nakon 2 tjedna, dobio sam novi zadatak u Sloveniji. Inače operacija je trajala još mjesec dana i imala je naziv “ISTINA”. Iako je to bilo sve samo ne to! Iako je to bilo sve samo ne to!

Kažete otišli ste u Sloveniju, kojim povodom?

Tamo sam dobio instrukcije da je Slovenija spremna proglasiti neovisnost, dane su nam pare, nekoliko miliona dolara, uz taj novac mi smo financirali razne nevladine organizacije, oporbene stranke i razne političare koji su raspaljivali mržnju.

Kakvo ste Vi imali mišljenje zbog te propagande od strane CIA, i što su o tome misliš vaše kolege?

Svakako da se zadatak ne odbija od CIA-e, pogotovo ne tada jer su svi bili nervozni i skloni paranoji! Mnogi agenti i visoki činovnici CIA su nestajali samo zato što su odbili raditi propagandu protiv srba u Jugoslaviji. Ja osobno sam bio šokiran dozom laži naše agencije i političara! Mnogi agenti CIA su radili propagandu a da nisu ni svjesni što rade. Jednostavno svatko radi djelić priče, i samo onaj tko je sklopio cijelu priču zna pozadinu a to su političari.

Znači je postojala propaganda isključivo prema Srbima?

Da i ne. Propaganda je imala za cilj da zavadi države i da se one odvoje od matične Jugoslavije. Morali smo izabrati žrtveno janje koje bi bilo krivo za sve. Netko tko bi bio odgovoran za rat i nasilje. Srbija je odabrana jer je na neki način bila nasljednica Jugoslavije.

Možete li nabrojati političare koji su u bivšoj Jugoslaviji bili plaćeni od strane CIA?

Da, mada je to delikatno. Stipe Mesić, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Alija Izebegović, mnogi savjetnici i članovi vlade Jugoslavije, plaćeni su i bili srpske generali, novinari pa čak i pojedine vojne formacije. Jedno vrijeme je plaćen bio i Radovan Karadžić ali je prestao da uzima pomoć kad je shvatio da će biti žrtvovan i optužen za zločine u Bosni. Bio je izrađen od Američke administracije. Bio je izrađen od Američke administracije.

Spomenuli ste kontrolu i financiranje medija, kako je to bilo točno?

To se već zna, pojedini agenti CIA su bili zaduženi za pisanje službenih izjava koje bi spikeri čitali na vijestima. Naravno spikeri nisu ništa znali, oni su to dobili od svog šefa, a on od svog koji je bio naš čovjek. Postojao je jedan zadatak za sve, a to je da se kroz televiziju širi mržnja, nacionalizam i skroz su se isticale razlike među ljudima.

Možete li reći nešto o tome ukoliko znate?

Da! Od 1992 sam u Bosni bio ponovo, ali ovog puta smo trebali obučavamo vojne formacije koje su predstavljale Bosnu, novu državu koja samo što je proglasila neovisnost. Srebrenica je preuveličana priča i nažalost veliki broj ljudi su izmanipulirani. Broj žrtava je jedank ubijenim srbima i drugima ali Srebrenica je politički marketing. Moj šef, koji je inače i bio nekada u Američkom senatu je nekoliko puta napomenuo da će biti nekakva prijevara u Bosni. Mjesec dana pred navodni genocid u Srebrenici mi je rekao da će taj grad biti uporište medija diljem svijeta i dao nam je upute da zovemo medije.

Kad sam pitao zašto, rekao je – vidjet ćeš. Dobivena je naredba da s novonastalom Bošnjačkom vojskom udarimo po kućama i civilima. Naravno to su bili građani Srebrenice. U tom trenutku sa druge strane udarili su i Srbi. Vjerojatno je i njih netko platio i nahuškao!

Tko bi onda mogao kriv biti za genocid u Srebrenici?

Jednostavno, žrtve u Srebrenici su bile tu zbog Bosanaca, Srba i Amerikanaca tj. nas! Ali sve je prepisano Srbima. Nažalost mnoge žrtve su sahranjene kao muslimani, a bili su Srbi ili druge nacionalnosti. Prije nekoliko godina je moj drug, bivši agent CIA i sadašnji čovjek u MMF-u rekao da je Srebrenica proizvod dogovora između Američke vlade i političara u Bosni. Srebrenica kao grad je žrtvovana jer je nakon tog navodnog zločina srba, Amerika imala povoda za napad.

Što mislite općenito zašto se Jugoslavija raspala, tj. zašto je Vaša vlada imala želju da to napravi?

Sve je jasno, ljudi koji su nekad huškali na rat, a ujedno i pripovedali o miru sada su vlasnici kompanija koje eksploatiraju razna rudna bogatstva i slično! Jednostavno, napravili su od Vas robove, vaši ljudi rade za džabe i taj proizvod ide u Njemačku i Ameriku, oni zarađuju! A Vi još na kraju morate otkupite i uvesti ono što ste sami napravili, pošto nemate novca, morate se zadužiti, to je čitava priča sa cijelim Balkanom!

Niste bili na Kosovu aktivni kao agent CIA, ali da li je i tu bilo nekog pritiska od strane Amerike?

Kako ne! Kosovo je oduzeto iz dva razloga, prvo zbog rudnih i prirodnih resursa, a drugo, Kosovo je vojna baza NATO-a! U srcu Europe je njihova najveća vojna baza.

Imate li poruku za ljude iz bivše Jugoslavije?

Imam. Neka zaborave prošlost, ona je iscenirana i lažirana. Izmanipulrani ste, oni su dobili što su htjeli i glupo je da se Vi još mrzite, morate pokazati da ste jači i da ste shvatili tko je sve napravio! Ja se iskreno ispričavam! Zato duže vrijeme i otkrivam tajne CIA-e i Bijele kuće!

Čini li vam se da se i danas 20 godina nakon rata događa ista stvar kroz medije zemalja bivše Jugoslavije? Manipulacija, širenje mržnje, širenje straha…? Sami prosudite.

"Srbin sam 101%, ali nema sile da mrzim Bošnjake i Hrvate" (Video)

Momčilo Krajišnik, predratni predsjednik Skupštine BiH i osuđeni ratni zločinac, otvoreno je govorio za N1. Krajišnik je nakon 23 godine prvi put dao intervju u rodnom Sarajevu.

"Meni nije svejedno bilo doći iz više razloga. Drago mi je što sam došao, nezavisno gdje čovjek živio. Ne može se gumicom izbrisati vrijeme života, navijanja za fudbalske klubove i posjete mjestima i studiranja", rekao je Krajišnik.

"RS ne može biti nezavisna bez pristanka druga dva naroda"

Krajišnik za N1: Dejtonom su najviše dobili Bošnjaci

Na pitanje da li se smatra Sarajlijom, gost Pressinga je kazao da on više nije Saralije, te da je svaka izbjeglica nesretan čovjek.

"Ono što je čovjek ponio to nosi sa sobom zauvijek. Moja mala porodična firma nosi ime "Sarajevoinvest". Sarajevo treba pripadati svim narodima koji su se na neki način borili, a ne jednom ili dva."

Nakon povratka iz zatvora na Pale rekao je da Srbi trebaju tražiti oprost od onih kojima su činili zlo, ali i oprostiti onima koji su njima činili zlo.

"Kod nas se političari utrkuju i kopiraju zapadne političare, pa se izvinjavaju. Naš narod ne razumije izvinjenje, ali razumije oprost. Čovjek je sretan samo kada daje. Danas je neminovno da ljudi jedni drugima oproste. Ne pada mi napamet da mrzim jedan narod", kazao je on.

Simpatije između Alije Izetbegovića i mene su bile dvosmjerne.

Voditelj Pressinga, Amir Zukić, pitao ga je da li traži oprost za ono što je učinio zbog čega je osuđen 27-godišnjom kaznom, koja mu je poslije smanjena na 20.

"Mnogo sam analizirao da li sam uradio nešto loše. Svim medijima, pola godine nakon izlaska iz zatvora, sam poslao pitanje "da li je ikome Momčilo potpisao, naredio ili uradio neko zlo". Najgora je osuda osuda ljudi s kojima ste živjeli. Ja sam kriv samo jer sam poremetio nečije planove."

On je istakao da u njegovoj presudi stoji da je kriv zbog zločinačkog poduhvata grupe ljudi, jer je neko iz te grupe nešto uradio.

"Ne postoji niti jedna direktna kvalifikacija da sam ja nekoga protjerao. Ja sam poštovao presudu, ali nisam se složio da sam ratni zločinac. Sada ću tražiti reviziju i svim sredstvima dokazivati da nisam čovjek iz te priče. Nisu kazne godine zatvora, ali je kvalifikacija za nešto što niste uradili kazna."

Predratni predsjednik Skupštine BiH je rekao da pravo na reviziju ima sljedećih 100 godina, te objasnio da je on osuđen za dešavanja na Manjači. "Ljudi su otišli u organizaciji Crvenog krsta. Oni su ih pozvali da odu."

Etiketa ratnog zločinca je najgore što mu se desilo, priznao je.

"Mjerila u Hagu i kod nas su različita. Oni mjere što se neko drznuo da uradi nešto što nije odgovaralo nekoj velikoj sili."

Biljana Plavšić, svjedočivši protiv Krajišnika, je rekla da on nije imao perifernu ulogu. Rekla je da je bio utjecajniji od Radovana Krajišnika i da je imao bliske veze sa Slobodanom Miloševićem.

"Zar je to grijeh? Alija Izetbegović je imao veze s čelnim ljudima, a zašto bi bio kriv zbog toga? Zašto bi Miro Lazović, predsjednik Skupštine za vrijeme rata, bio kriv što je neko protjeran s nekog kraja? Haški tribunal ima svoja mjerila", kazao je Krajišnik za N1 i dodao: "Bilo bi mi krivo da su Muhamed Čengić, Krešimir Zubak ili Muhamed Filipović rekli da sam to uradio. Oni su mnogo puta dali primjer da sam pomogao ljudima da ih spasim i niko mi od Srba to nije zamjerio."

Krajišnik je ispričao jedan događaj iz zatvorskih dana, kada je sretao ljude koji su činili zločine.

"Oni kada se probude su mokri od glave do pete, jer razgovaraju sa svojom savješću. Jedan mi je rekao da je sanjao čovjeka koji ga je molio da ga ne ubije. Ja nisam mogao doći sebi zbog njegove nesreće. Moja savjest je čista."

Krajišnik je tokom emisije odbacivao optužbe na svoj račin, a na pitanje ko je počinio ratne zločine, ko je pobio više od 100.000 ljudi, silovao i protjerao blizu dva miliona ljudi, odgovorio je da postoje bolesni ljudi sa svih strana, te da je i sam izgubio člana porodice.

"Ima puno imena i te ljude treba tražiti. Svako ko je činio zločine treba odgovarati. Moja snaha je ubijena iz snajpera s muslimanske strane. Meni ne pada napamet da kažem da je za to kriv cijeli narod. To je uradio jedan čovjek. Tako je isto sa srpske strane. "


Haški tribunal je nizom presuda utvrdio povezanost Vrha RS, u kojem je bio Krajišnik, sa udruženim zločinačkim poduhvatom. Uskoro se očekuju presude Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.

"Vrlo je ružno kada bih arbitrirati šta će biti. Mislim da se naopaka politika umješala. Ne može se neko osuditi na doživotni zatvor, a drugi put ga osloboditi. Volio bih da mi je neko sudio u BiH da vidim kako bi završilo."

Ja sam Srbin 101%, ali nema sile zbog čega bih mrzio Bošnjake i Hrvate

Krajišnik je naglasio da nije mogao znati šta se dešava u Sarajevu i u Srebrenici.

"Nemoguće je bilo znati šta se dešava. Razgovarao sam s Alijom Izetbegović i rekao mi je da ni on nije znao za Juku i gdje nestaju ljudi. Ovdje je bilo 25 zatvora. Zločine su ljudi strašno krili, niko se nije hvalio zločinom."

Ispričao je da su vođeni brojni razgovori u Sarajevu i da su obrazloženja vojnika RS bila: "Napadaju nas, a mi samo odgovaramo vatrom na vatru", te dodao da nijedan svjedok, od 180, nije rekao da je on uradio naredio ubijanje ili silovanje. "Ni Bošnjak, ni Hrvat ni Srbin", naglasio je Krajišnik.

Ako ne uspije s revizijom presude ostat će upamćen kao prvi predsjednik Skupštine na svijetu osuđen za ratne zločine.

"To će biti bruka onoga ko me osudio. Ja sam poremetio samo određene krugove."

Biljana Plavšić je priznala zločine i pokajala se u sudnici, nakon čega je osuđena. Kada je izašla iz zatvora rekla je da je "folirala". Krajišnik to ne smatra primjerenim.

"Ja sam Srbin 101%, ali nema sile zbog čega bih mrzio Bošnjake i Hrvate. Oni su mi najbliži. Meni se javilo mnogo ljudi, koji nisu Srbi, i rekli da ne vjeruju da sam kriv", izjavio je poslijeratni član Predsjedništva BiH.

Video pogledajte ovdje:
Izvor:N1

Vijestiummeta ponovo slave: Ubijena dva vojnika BiH, a nekoliko ranjeno, hvala Allahu

Stranica Vijestiummeta ponovo je danas objavila tekst u kojem veliča sinoćnje ubistvo dva vojnika Oružanih snaga BiH i prijeti da će Bosnom teči potoci krvi.

– Baš kao što smo i upozoravali i govorili, ali ta upozorenja nisu se uzela za ozbiljno, u BiH su jučer ubijena dva vojnika oružanih snaga BiH.

Upozoravali smo vas da će Europom teći krv, a posebno Bosnom i da ono što dolazi je gore i gorčije. I eto ga, desilo se, ubijena su dva prljava vojnika koja su se borila za nacionalizam i tagute i branili državu i vladu koja im nikakvo dobro nije donijela. Ubijena su dva vojnika od kojih je jedan Srbin, pravi nevjernik, a drugi Bošnjak, murted (otpadnik od vjere).



Hvala Allahu Koji Svoja obećanja ispunjava i pomaže svoje iskrene robove mudžahida i muvehhide.

Ovo je tek početak o Bosno, ovo je tek početak o Europo, ovo je tek početak prolijevanje vaše prljave krvi koja će teći vašim prljavim ulicama, sve dok se zastava tevhida ne zavijori širom cijele Europe i šire.

O omladino Islama, o muvehhidi u Bosni o mudžahidi u Bosni, krenite prema Allahovom zadovoljstvu, krenite prema Allahovoj milosti, krenite u ubijanje tih taguta, murteda i nevjernika u vašim državama, a posebno u Bosni. Krenite braćo, oni su slabi i jadni, pouzdajte se u Allaha i krenite Allahovom blagodati. Ubijajte njihove tagutske prljave vojnike gdje god možete, nedajte im mira, neka njihova prljava krv teče ulicama Bosne i Europe.

Krenite po svoj šehadet, volite smrt na Allahovu putu, krenite i budite ubijeni na Njegovu putu. Krenite prema Džennetu, koji je prostran kao nebesa i zemlja. Pa zaista nema vam ponosa i pomoći osim u džihadu (borbi) protiv taguta i njihovih vojnika i otpadnika tamo i na svakom mjestu.

Molimo Allaha da vas pomogne i učvrsti u borbi i ubijanju taguta i njihovih vojnika i murteda na svakom mjestu. Molimo Allaha da učvrsti vaše korake i počasti vas šehadetom.

A Allah čini šta hoće, ali većina ljudi neće da zna – piše u tekstu.

Iako je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić kazao da je stranica smještena u SAD-u u Džordžiji, međutim, očito je da ovdje ima još posla i da sigurnosne agencije moraju učiniti sve da spriječe rad ove stranice.

Clinton o Daytonu: Ovaj posao ćemo završiti (Video)

Kako je ranije najavio organizator, učesnicima i gostima skupa obratio se i bivši predsjednik SAD-a Bill Clinton.

Dvodnevna međunarodna konferencija, kojom će biti obilježena 20. godišnjica od potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, počela je u četvrtak u američkom gradu Daytonu.

Organizatori konferencije najavili su učešće nekolicine nekadašnjih pregovarača iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske te predstavnika ranije i aktuelne administracije Sjedinjenih Američkih Država.


 Također su tu i neki od sadašnji i bivših visokih predstavnika, koji su u protekle dvije decenije nadgledali provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i brojnih drugih predstavnika međunarodnih civilnih i vojnih organizacija koje djeluju u Bosni i Hercegovini i regiji.
Kako je ranije najavio organizator, učesnicima i gostima dvodnevnog skupa obratio se i bivši predsjednik SAD-a Bill Clinton, čija je administracija vodila i uspješno okončala pregovore u Daytonu.

„Trebamo slaviti ono što se dogodilo prije 20 godina. Trebamo biti zahvalni svima koji su u posljednjih 20 godina mogli Dayton skrenuti s puta, ali nisu. I trebamo reći: Ovaj posao ćemo završiti“, kazao je Clinton.



“Tu su ljudi koji su sudjelovali u kreaciji samog Daytona. Ljudi se prisjećaju šta je bilo i šalju poruke šta je dobro uraditi za budućnost Bosne i Hercegovine”, iz Daytona javlja novinar Al Jazeere Ivica Puljić.

Tokom konferencije predviđene su i panel-diskusije o temama koje se odnose na prošlost, sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine, saopćeno je iz Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.





Komšić: Tri sporazuma

Gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić, koji je bio u bh. delegaciji 1995. godine, kazao je na konferenciji kako smatra da je Dejtonski sporazum nametnut i nepravičan, te kako taj sporazum nije nastao u Daytonu, nego da je tu dovršen i da je dobio neprimjereno ime grada u kome je održana konferencija.

„U Dejtonskim se pregovorima nije dogovorilo ništa što već nije bilo dogovoreno, ovdje je samo ono postalo vidljivo. Sva natezanja, odugovlačenja, uvjerenja, svi zahtjevi, pritisci, odbijanja i prihvaćanja samo su bili naknadno preživljavanje porođajnih muka za ono što je već bilo rođeno“, istakao je Komšić.

Naveo je da je prvo što je bilo dogovoreno i što se nije moglo problematizirati u pregovorima bio opći sporazum Miloševića i Tuđmana. Da li je on postignut u Karađorđevu ili negdje drugdje bilo je, kako je kazao, nevažno. Rekao je da se on tu u konačnom svom dovršenju morao objelodaniti i pokazati u punoj snazi svoje konzistencije.

Milošević je, kaže, taj sporazum objavio pred svima kao gotovu i neprelaznu činjenicu, kao idejno rješenje koje u pregovorima samo dobiva svoj konačni oblik. Dodao je da je njihov sporazum objelodanjen u Bosanskoj Posavini. Posavina je, kako je rekao, bila treća tačka sporazuma Karadžića i Bobana u Grazu, od 6. maja 1992. godine.

Rekao je i da je drugi veliki sporazum koji je u Daytonu dobio svoju konačnu formu i istinu onaj o legalizaciji Republike Srpske, između Holbrookea i Izetbegovića. Treći veliki sporazum koji je legaliziran u Daytonu je, naveo je gradonačelnik Sarajeva, sporazum američke administracije i Kontaktne grupe. Istakao je da se sve do Daytona vjerovalo da će američka administracija istrajati na principima Vašingtonskog sporazuma i obećanjima koja su dali o održanju države.

„Kontakta skupina je neprestano insistirala na legalizaciji RS-a, njenoj teritorijalnoj zaokružnenosti i izvornoj državnosti. Vašingtonski sporazum je bio veliki napredak u odnosu na to jer je zasnovan na ideji federalizacije cijele BiH, očuvanju cjelovitosti države i njenih institucija“, zaključio je Komšić.
Bill Clinton, Crnadak

Crnadak: Šansa za budućnost

Ministar inostranih poslova BiH Igor Crnadak izjavio je danas na konferenciji u Daytonu da je Dejtonski sporazum jedan od najuspješnijih mirovnih sporazuma koji je donio najbolji balans svih stavova i ambicija tri naroda u BiH.

On je naglasio da je Dejtonski sporazum zaustavio ubijanje, ali i otvorio šansu za budućnost, te pozvao da se svi u BiH sa više poštovanja i uvažavanja odnose prema Dejtonskom sporazumu.

Crnadak je rekao da je važnije, umjesto gubljenja energije na izmjene Dejtonskog mirovnog sporazuma, imati ozbiljne i odgovorne političare koji će uvažavajući dvoentitetsko uređenje i konstitutivnost sva tri naroda odvesti BiH u EU. Istakao je da 20 godina nakon što je Sporazum potpisan, narod u BiH zaslužuje da živi mnogo bolje i najavio da će se BiH najviše posvetiti ekonomskim reformama i borbi protiv korupcije.

Kako je to izgledalo prije 20 godina?

Clinton o BiH: Trebamo slaviti ono što se desilo prije dvadeset godina

Bivši američki predsjednik Bill Clinton pohvalio je grad Dayton koji je prije dvadeset godina, prema njegovom mišljenju, odigrao važnu ulogu u zaustavljanju krvoprolića u BiH.

Clinton o BiH: Trebamo slaviti ono što se desilo prije dvadeset godina Foto: EPA
U ovom gradu je 1995. godine potpisan mirovni sporazum koji je zaustavio rat u BiH i donio joj novo administrativno i političko ustrojstvo.

Istakao je da svijet može izvući pouku iz potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

"Sjećam se kako se loše osjećao predsjednik Izetbegović zbog toga što je morao pristati na taj sporazum", rekao je Clinton.

Dodao je da svi trebaju slaviti ono što se desilo prije dvadeset godina.

"Moramo se zahvaliti svima koji su mogli ugroziti sporazum u proteklih dvadeset godina, a nisu. Također, trebamo završiti posao kada je riječ o Dejtonskom mirovnom sporazumu", kazao je Clinton.

Prema njegovom mišljenju, pravi izazov u 21. stoljeću je između saradnje i konflikta. Smatra da je ključno stisnuti ruku drugog, kao i da Bosni i Hercegovini danas trebaju promjene.

"Ukoliko želite postići uspjeh na duge staze, ne možete kontrolisati svaku osobu. Budući da granice sve više izgledaju kao mreže, a manje kao zidovi, važno je napraviti što više koraka ka boljem životu", zaključio je Clinton.

Slika dana - 20-11.2015.

Zvaničnici MO BiH: Bili smo nepripremljeni, ali više nikad nećemo uzmicati, ni pred kim

U Ministarstvu za odbranu Bosne i Hercegovine danas je održana press konferencija povodom sinoćnjeg ubistva dvojice pripadnika OSBiH u Rajlovcu.

Zamjenik ministra za odbranu Emir Suljagić je, naglasivši da govori u svoje lično ime, rekao da je više nego očigledno da imamo problem koji se mora nazvati pravim imenom, a to je terorizam.

„Ova je zemlja prevladala mnogo veće neprijatelje i prepreke nego što je to terorizam, ideologije i kult smrti koji ne pripadaju ovoj zemlji. OSBiH više nikada neće uzmicati ni pred kim. Zatekli su nas nepripremljene prvi put, ne našom krivicom. Poduzet ćemo cijeli niz mjera da zaštitimo OSBiH, naše ljude, resurse i lokacije“, kazao je Suljagić, javlja Patria.

Podsjetio je da je država BiH članica globalne svjetske koalicije protiv IS-a, a OSBiH je glavni instrument naše države u toj koaliciji.

„OSBiH nema nijedan instrument da svoje trupe zaštite van kasarni. Paradoksalno je da mi šaljemo devetu rotaciju u Afganistan, nijednu žrtvu nismo imali do sada, a dvojicu ljudi nam ubiju doslovnu na kućnom pragu, jer mi nemamo nikakve instrumente u ovoj zemlji da zaštitimo svoje ljude van kasarni.

Govorim u svoje ime. Zakazale su sigurnosne agencije. Mi smo jedina institucija iz ove zemlje koja učestvuje u ratu protiv terorizma, ali nažalost nismo bili ni o čemu obaviješteni, a morali smo“, poručio je Suljagić, dodajući da se ovakvo što dogodilo u Afganistanu napadač bi odmah bio ubijen, ali u BiH pripadnici OSBiH to nema pravo.

Drugi zamjenik ministra za odbranu Boris Jerinić je rekao da je očigledno kako je izostala koordinacija između sigurnosnih agencija, ali da to nije pitanje za Ministarstvo za odbranu BiH.

O porukama da će nakon Pariza, IS napasti između ostaloga i BiH, Jerinić je rekao da je upoznat s time samo putem društvenih mreža.
„Ne znam ništa dalje, nedostaje koordinacija, nedostaje informacija. Nadam se da će danas nakon svega što nas je zadesilo, svima u BiH postati jasno da imamo zajednički problem, i da bi ga zajednički rješavali. Kada je riječ o kvalifikaciji ovog krivičnog djela, nismo mi prvi koji smo rekli da je terorizam. Podsjećam, to je isto uradila i SIPA“, rekao je Jerinić.

Zastave na pola koplja: Dan žalosti zbog ubistva dva vojnika

U BiH danas je Dan žalosti zbog ubistva dvojice vojnika Oružanih snaga BiH u sarajevskom naselju Rajlovac.

Zastave na pola koplja: Dan žalosti zbog ubistva dva vojnika Foto: Arhiv/Klix.ba
Odluku o proglašenju Dana žalosti donijelo je Vijeće ministara BiH.

Sve zastave na institucijama BiH će biti spuštene na pola koplja, a prema važećim propisima otkazuju se i svi sportski i zabavni programi planirani za taj dan.

Enes Omeragić je u srijedu u sarajevskom naselju Rajlovac ubio pripadnike Oružanih snaga BiH Nedeljka Radića i Armina Salkića, te ranio Dževada Ljukovca.

On je oko 19:40 sati ušetao u kladionicu u neposrednoj blizini kasarne Rajlovac nakon čega je otvorio vatru na dvojicu pripadnika Oružanih snaga BiH. Nakon toga, Omeragić je otvorio vatru na autobus GRAS-a u kojem su od krhotina stakla povrijeđene tri osobe. Omeragić je potom pobjegao u porodičnu kuću u kojoj je izvršio samoubistvo oko 22:10 sati.

Tužilaštvo BiH je ovaj zločin okvalifikovalo kao teroristički napad.

Prijatelj Enesa Omeragića: Enesu je bila krvava ruka, prije samoubistva mi je rekao “dirnuli su me, vratio sam im!”

Sinoć se u Rajlovcu desila tragedija u kojoj su život izgubila dva pripadnika OSBiH, Armin Salkić i Nedeljko Radić.

Naoružani Enes Omeragić ušao je u kladionicu “Pet plus” i otvorio vatru. Nažalost, Radić i Salkić nisu preživjeli krvavi pohod. Omeragić je zapucao i u pravcu autobusa koji je u tom trenutku primao putnike. Tom prilikom povrijeđen je vozač GRAS-a i pripadnik OSBiH Dževad Ljukovac.

Nakon terorističkog napada u Rajlovcu, Omeragić je pobjegao u porodičnu kuću u Sokolju, gdje se raznio bombom.

“Ja sam sinoć u u 18:45 otišao od Enesa, kada sam se u 19.30 vraćao kući zaustavila me je policija i tražili su da mi pregledaju gepek. Kad sam došao kući ugledao sam Enesa, lijeva ruka mu je bila krvava i umotana i govorio nam je da idemo. Tvrdim da on nema veze s terorizmom i Sirijom, bio je ko mehlem na ranu. Ja sam ga pitao je li on to uradio, on je samo rekao ‘dirnuli su me, vratio sam im, halali Sema’. Imao je bombu za pojasom, ali pušku nisam vidio. Nisam mislio da će se ubiti i nisam mu mogao pomoći jer nije dao da mu priđem”, izjavio je za Source.ba Enesov prijatelj, ime poznato redakciji.
Prijatelj Enesa Omeragića

Enesove komšije su još uvijek u šoku, kažu da je bio dobar momak i da nikad svojim ponašanjem nije ukazivao da će počiniti zločin.

Ko je Enes Omeragić, ubica dvojice pripadnika OS BiH

Enes Omeragić ubio je sinoć u sarajevskom naselju Rajlovac dva pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine: Armina Salkića i Nedeljka Radića.

Pucao je iz automatskog oružja i nakon izlaska iz kladionice u kojoj se grozni zločin dogodio. Od razbijenog stakla na GRAS-ovom autobusu lakše je povrijeđeno nekoliko putnika.

A ko je Enes Omeragić? Kako saznaje portal Radiosarajevo.ba, rođen je 1. augusta 1981. godine u mjestu Longvic, u Francuskoj. Stanovao je u sarajevskom prigradskom naselju Sokolje gdje je sinoć, nakon ubistva vojnika, izvršio i samoubistvo.

Saznajemo da je u više navrata osuđivan zbog teških krađa. Liječio se od ovisnosti o teškim drogama, a nije bio pripadnik nikakvih radikalnih vjerskih pokreta premda su prve informacije govorile drukčije.

Napad i ubistvo vojnika OSBiH Državna agencija za istrage i zaštitu i Tužilaštvo BiH okvalificirali su teroristički čin.

VIDEO Komšija ubice: Bio je na igli, nije izgledao kao vehabija

Tužilaštvo BiH: Ubistvo dva vojnika je djelo terorizma

Tužilac bh. Tužilaštva je, zajedno s kolegom iz Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, proveo sinoć više od osam sati na terenu i koordinirao istražne aktivnosti koje su provodili pripadnici policijskih i sigurnosnih agencija.

"Tužilaštvo BiH intenzivno nastavlja istražne aktivnosti zajedno sa svim policijskim i sigurnosnim agencijama, s ciljem utvrđivanja svih okolnosti ovog krivičnog djela i njegovog počinioca.

U ovim aktivnostima bit će nam potrebna maksimalna saradnja i angažman svih policijskih agencija, te partnerskih agencija u BiH i inostranstvu ukoliko bude potrebno.
Napad i ubistvo vojnika OSBiH kvalificirano je kao djelo terorizma, a daljom istragom bit će utvrđene sve okolnosti vezane za počinioca ovog krivičnog djela, njegove eventualne pomagače, kao i motiv.

Ovim putem još jednom apeliramo na institucije vlasti i VSTV BiH da se provede imenovanje tužilaca u Odsjek za terorizam, koje očekujemo i zbog čega urgiramo već nekoliko mjeseci, jer sadašnji kapaciteti u kojima su samo dva tužioca angažirana u istragama ovih krivičnih djela, nisu dovoljna za efikasan rad u borbi protiv terorizma.

Ispovijest svjedoka napada u Rajlovcu: Izbjegao sam smrt u sekundi

Enes Omeragić sinoć je u Rajlovcu, u naselju u blizini Sarajeva, ubio dva vojnika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, Nedeljka Radića i Almira Salkića. Nekoliko osoba lakše je povrijeđeno prilikom napada, koji je počeo u kladionici - Omeragić je potom pucao na autobus gradskog prijevoza, a onda pobjegao u Sokolje, u porodičnu kuću, gdje je počinio samoubistvo eksplozivnom napravom.

SIPA je preuzela istragu i, kako nam je rečeno, prve činjenice ukazuju da se radi o terorističkom napadu.

Jedan od svjedoka, koji je uspio pobjeći iz kladionice kada je Omeragić s puškom ušetao u prostoriju, dao je izjavu za medije.

„Bio sam već u policiji i dao iskaz. Prestravljeni smo. U momentu kada je Enes ušao u kladionicu s puškom ja, još jedan moj drugi i Kinez, koji se također kladio, uspjeli smo pobjeći. Bukvalno smo prošli pored njega, a nažalost vojnici nisu imali nikakve šanse, jer su bili u ćošku kladionice.

Imao je luđački pogled, istrčali smo, a imam osjećaj da nas trojicu nije ni primijetio. Trčeći prema kući čuo sam rafal, a zatim vrlo brzo i drugi“, priča svjedok Murat za agenciju Patria.

On je dodao da su Enesa viđali i ranije da se kretao u blizini kladionice i da je imao čudno i nestabilno ponašanje.

Također radnici jedne građevinske firme koja gradi kuću u neposrednoj blizini kladionice kazali su da su uvijek strahovali kada on naiđe, te su sklanjali alat da on ne bi ukrao.
„Ma šta da pričam više. Izbjegao sam smrt‚ u sekundi. Nikada nisam ni pomislio da bi se ovo moglo desiti. Ja nisam čuo da je Enes bilo šta uzvikivao kada je ušao u kladionicu“, dodao je Murat.

Komšije ubice vojnika tvrde: Enesova porodica skupljala željezo da preživi

Kuća ubice nalazi se u ulici Ibrahima Perviza na broju 14, u naselju Sokolje. Pored nje, u manjoj kući živi Enesova nana, koja još ništa ne zna šta se desilo sinoć.

Bila je to veoma siromašna porodica koja se prehranjivala skupljajući željezo, te obavljajući nadničarske poslove, priča nam jedan od komšija koji ne želi otkrivati identitet, piše Fokus.

Kuća u kojoj živi porodica Osmanagić je na tri sprata.

Na zadnjem spratu živi Enesov brat sa suprugom. Ispod žive otac i majka, dok je ubica živio u prostorijama na prizemlju.

Svako od naših sagovornika tvrdi da Enes nije bio član vehabijske zajednice.

Tvrde, naime, da je liječeni narkoman, te da je bio ovisnik o heroinu.

Imao je psihičkih problema, a često se iz kuće čula galama. Ne mogu tvrditi, ali čula sam da su imali i porodičnih problema, kaže nam jedna od komšinica.

Podsjetimo, u ulici Safeta Zajke u sarajevskom naselju Rajlovac, u kladionici “Pet plus”, u srijedu navečer dogodila se pucnjava u kojoj su ubijena dva vojnika Oružanih snaga BiH, i jedna lakše ranjen.

Ubijeni su Armin Salkić iz Viteza i Nedeljko Radić iz Nevesinja.

Treći vojnik Dževad Ljukovac iz Sarajeva je tom prilikom ranjen.

Ubica Enes Omeragić je, nakon što mu je policija opkolila kuću, izvršio samoubistvo aktivirajući ručnu bombu.

Slika dana - 19.11.2015.

Romi u ratnom Sarajevu

KRAJ DRAME U RAJLOVCU Ubica dvojice vojnika OS BiH Enes Omeragić izvršio samoubistvo!

09:05 Istragu o dvostrukom ubistvu pripadnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu preuzelo je Tužilaštvo BiH. Ovu informaciju za "Avazov" portal potvrdio je Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, dodajući da će uskoro objaviti i saopćenje za javnost.

07:27 Iz MUP-a Kantona Sarajevo potvrđeno je da je uviđaj u kući u kojoj je osumnjičeni počinio samoubistvo završen.

02:00 Kako javlja novinar "Dnevnog avaza" koji se nalazi na licu mjesta, još uvijek je u toku uviđaj kod kuće u kojoj je osumnjičeni počinio samoubistvo. 

01:50 Perica Stanić, direktor Državne agencije za istrage i zaštitu kazao za "Dnevni avaz" da je prema njegovim informacijama uviđaj o dvostrukom ubistvu pripadnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu, još uvijek trajao. No, nije isključio mogućnost da uviđaj zbog mraka bude obustavljen do jutarnjih sati.  

01:38 Jecaji su odjekivali ulicom Safeta Zajke u Rajlovcu kada je na mjesto dvostrukog ubistva stigla porodica jednog od ubijenih vojnika. 

01:20 Uviđaj kod kladionice je završen, te je autobus odvežen. 

01:06 Vozilo pogrebnog društva stiglo je ispred kuće u kojoj se ubio osumnjičeni Enes Omeragić. 

01:00 Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić kazao je nakon sjednice u zgradi Vijeća ministara BiH da je ovo pucanj u državu. 

- Jedino što u ovom trenutku mogu reći je da je pucanj u pripadnike OS BiH ustvari pucanj u državu. To ne može niko raditi, to će biti sankcionisano i nikome neće biti dozvoljeno da puca u 'uniformu' - kazao je Zvizdić.

Naveo je kako će se sačekati izvještaj Tužilaštva BiH i KS, te će sutra u toku dana biti jasniji motivi, razlozi i kvalifikacija događanja u Rajlovcu.

- Podigli smo stepen sigurnosti u svim sigurnosnim agencijama. Suština je poruke da je zaista u bilo kojoj državi svijeta nedopustivo da bilo ko iz bilo kojih razloga puca u uniformisanog policajca i vojnika, jer su oni predstavnici države. Stepen sigurnosti će biti povećan na najveći nivo. Nastavit će se borba u cilju onemogućavanja i sprječavanja ovakvih događaja - poručio je Zvizdić.

Komesar MUP-a KS Vahidin Ćosić rekao je da se osumnjičeni za ubistvo vojnika ubio neposredno prije dolaska policije u kuću. 

- Dobili smo informacije gdje bi se počinioc mogao nalaziti. Tri lokacije bile su blokirane blokirane i neposredno prije dolaska policije čula se detonacija. Ulaskom u prostoriju zatečeno je tijelo muške osobe koja je izvršila samoubistvo - rekao je Ćosić.

Kazao je da je kuća na nekoliko spratova, te da na spratu na kojem je pronađeno tijelo osumnjičenog nije zatečen niko drugi. 

- Utvrdit će se motivi i pravci policijskog djelovanja, a poduzimaju se sve konkretne mjere i radnje s ciljem rasvjetljavanjem događaja - rekao je Ćosić. 

Zamjenik ministrice odbrane Emir Suljagić kazao je da je ovo težak dan za našu zemlju.

- Ovo je težak dan za našu zemlju. Već dugo učestvujemo u podrškama miru i nismo imali nijednu žrtvu, zbog čega je strašnije što su vojnici ubijeni u našoj zemlji i to na poslu. Vojnik u uniformi je vojnik, a to što su ubijeni izvan vojne lokacije je nešto drugo – rekao je Suljagić.

Kazao je da su OS BIH podigle stepen gotovosti na svim lokacijama.

- Nećemo obustaviti planirane aktivnosti, OS BiH će nastaviti raditi ono što smo do sada radili i ispunjavati zadatke predviđene za BiH – rekao je Suljagić. 

00:21 Nezvanično saznajemo da se ubica dvojice vojnika Enes Omeragić raznio bombom. 

00:20 Novinar “Avaza” upravo je javio da su na mjesto zločina, u kladionici u ulici Safeta Zajke, stigla vozila “Pokopa” kako bi odvezli tijela ubijenih vojnika. Pretpostavlja se da se uviđaj na ovom lokalitetu privodi kraju.

00:17 Sastanak u zgradi Vijeća ministara je u toku. Kako javlja reporter "Dnevnog avaza", policijski komesar MUP-a KS Vahidin Ćosić trenutno prezentuje presjek događanja u Rajlovcu. Još uvijek nije donesena nikakva kvalifikacija ovog gnusnog čina. Sastanak bi se trebao uskoro završiti, nakon čega će se dio njegovih učesnika vratiti u Rajlovac. Sastanku, između ostalih, prisustvuju i Perica Stanić, Aljoša Čampara, Anto Jeleč, Dragan Lukač, te Emir Suljagić.

Sastanak u zgradi Vijeća ministara (Foto: A. Kuburović)

00:11 Informaciju da je jedna osoba počinila samoubistvo u opkoljenoj kući potvrdio je i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić. On je dodao da tijelo treba biti identifikovano kako bi se sa sigurnošću znalo da se radi o osumnjičenom Enesu Omeragiću. 

00:10 Perica Stanić, direktor SIPA-e, potvrdio je za "Avaz" da su prisutni na sastanku koji je organizovan u zgradi Vijeća ministara i koji je još uvijek u toku upoznati sa informacijom da je Omeragić počinio samoubistvo. No, kako nam je kazao, potrebno je sačekati identifikaciju tijela. 

23:58 Kako javlja naš reporter, osumnjičeni Enes Omeragić počinio je samoubistvo!

23:35 U zgradi Vijeća ministara BiH uskoro bi trebao početi sastanak dužnosnika policijskih agencija.

U zgradu je prije nekoliko trenutaka ušao predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić koji nije htio davati izjave. Također, stigao je i zamjenik ministrice odbrane Emir Suljagić, te federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara. 

23:11 Izvještač "Avaza" nalazi se na lokaciji gdje je policija navodno locirala napadača. Kako nam je javio naš novinar, riječ je o kući u ulici Ibrahima Perviza na broju 14, na Sokolju, gdje je Jedinica za specijalnu podrušku doslovno blokirala ovaj objekat, ali i okolne kuće.

Prema nezvaničnim informacijama, osumnjičeni se navodno nalazi u kući, a specijalne jedinice policije s njim pokušavaju pregovarati, kako bi on na najefikasniji način bio uhapšen.

Jedinice interventnog voda PU Novi Grad na ovom lokalitetu preusmjeravaju vozila na alternativne pravce. Također, na ovoj lokaciji stigle su i jedinice SIPA-e.

22:21 Kako "Avazov" portal saznaje od komšija osumnjičenog Enesa Omeragića, koji su govorili pod uslovom anonimnosti, on je na Sokolju poznat po upotrebi droga.

22:17 U rasvjetljavanje dvostrukog ubistva u Rajlovcu uključeni su i pripadnici Federalne uprave policije, potvrdio je za "Avaz“ direktor FUP-a Dragan Lukač.

- U kladionici u ulici Safeta Zajke došlo je do incidenta oružanog i dvije osobe su smrtno stradale. Radi se na rasvjetljavanju tog slučaja, da se identificira počinitelj i rasvijetle okolnosti samog događaja - kaže Lukač.

On je naveo da je rano ovaj čin okvalificirati kao teroristički napad.

- Treba sačekati i ispitati o čemu se radi, pa ćemo imati jasniju situaciju - dodao je Lukač.

- Na terenu su jedinice za podršku MUP-a KS. Građani se ne trebaju, da kako kažem, plašiti. Mislim da je ta situacija za sada pod kontrolom, u smislu širenja, da bi moglo poprimiti neke veće razmjere. U ovom momentu teško je bilo šta preciznije reći. Vidjet ćemo, šta će pokazati istraga. Prije svega je bitno je da se otkrije počinitelj i da se liši slobode - naveo je Lukač.

Lukač: Treba sačekati i ispitati o čemu se radi (Foto: Arhiva)

22:13 Dva vojnika Oružanih snaga BiH smrtno su stradala u pucnjavi koja se večeras u 19.35 dogodila u Rajlovcu, potvrdio je glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Irfan Nefić.

Nepoznati počinilac je hicima iz automatskog vatrenog oružja u jednoj sportskoj kladionici ubio dvojicu vojnika OSBiH.

- Odmah na lice mjesta upućene su raspoložive policijske patrole, kao i ekipa za hitnu medicinsku pomoć čiji ljekar je, nažaost mogao samo da konstatira smrt ove dvije osobe - kazao je Nefić novinarima u Rajlovcu.

Nepoznati počinilac je pucao i na autobusus GRAS-a i tom prilikom, kako je rekao Nefić, lakše su povrijeđeni vozač i dva putnika, nasreću ne od metaka nego od krhotina stakla. 

Policijski službenici MUP-a KS-a poduzimaju mjere na rasvjetljavanju događaja i pronalasku počinioca, a uviđajem rukovodi tužiteljica kantonalnog tužilaštva.

Nefić: Na lice mjesta upućene raspoložive policijske patrole (Foto: Arhiva)

22:08 Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić iz Pariza je za "Avaz" kazao da je obaviješten o dešavanjima u glavnom gradu BiH.

- Znam da su ubijene dvije osobe. Ako se potvrdi da se radi o terorizmu, a postoji vrlo izvjesna mogućnost da se to dogodi, onda je situacija totalne nebezbjednosti građana i moramo brzo i efikasno djelovati. Moramo se obračunati s tim jer ćemo doći u situaciju da će nam ti ljudi onemogućiti noramalan život - kazao je Mektić.

22:07 Kako saznaje "Avaz", ubijeni su vojnici Armin Salkić i Nedeljko Radić. Oni su bili pripadnici Brigade Taktičke podrške, bataljona Vojne policije na formacijskim mjestima vozači.

Nedeljko Radić (lijevo) i Armin Salkić (Foto: Facebook)

22:03 Kako saznajemo, jedan ubijeni vojnik je bošnjačke, drugi srpske nacionalnosti.

Pošto se ministrica odbrane BiH Marina Pendeš nalazi u Daytonu, SAD, njen zamjenik Boris Jerinić trenutno se nalazi na licu mjesta u Rajlovcu.

Uviđaj zajedno obavljaju Vojna policija i policija KS.

Trenutno je sve blokirano i niko ne može prići mjestu zločina.

21:38 Policijski komesar MUP-a KS Vahid Ćosić kazao je za "Avaz" da je informacija da se u slučaju dvostrukog ubistva pripadnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu radi o terorizmu klasična dezinformacija.

- To su glasine i insinuacije. Još je prerano i ne možemo apsolutno govoriti na tu temu. Nemamo nikakvih konkretnih informcija, formirane su određene ekipe, tužioci su na licu mjesta, pripadnici MUP KS, svi oni koji trebaju da učestvuju u ovoj akciji su na licu mjesta i još uvijek ne možemo davati detaljnije informacije - kazao je Ćosić.

Ćosić: Klasična dezinformacija

21:30 Iz Hitne pomoći KS za "Avaz" su potvrdili da zaista ima dvoje mrtvih, ali da oni ne znaju da li se radi o vojnicima ili ne, jer se ekipe hitne pomoći još uvijek nisu vratile sa terena s detaljnim informacijama.

Glasnogovornica UKCS Muamera Šehić kazala je da dvojica smrtno stradalih nisu dovezena na UKCS. Ali da su imali povrijeđenog gospodina koji je imao manju posjekotinu od stakla. 

21:22 Prema informacijama sa mjesta događaja, ubica je poznat kao momak na lošem glasu.

Na licu mjesta nalazi se desetak pripadnika specijalne policije.

21:19 Perica Stanić, direktor SIPA-e, kazao je za "Avaz" da prema trenutnim informacijama s kojima raspolaže ta agencija, a prema opisu koji su dali očevici događaja, ubica dvojice vojnika vjerovatno je pripadnik vehabijskog pokreta. Prema Stanićevim riječima, još nema potvrde da su tačne informacije da je jedan ubijeni Bošnjak, a drugi Srbin.

Stanić je formirao tim od pripadnika SIPA-e koji bi trebao ići na uviđaj, u zavisnosti šta će odrediti tužilac Tužilaštva BiH, odnosno da li će okvalificirati ovo djelo kao teroristički čin.

- U tom slučaju će SIPA preuzeti slučaj u svoju nadležnost, ali čekamo da se o tome odredi Tužilaštvo BiH - kazao je Stanić.

Kako "Avaz" nezvanično saznaje, pripadnici MUP-a KS-a locirali su napadača u jednoj kući koju drže pod opsadom. Stanić kaže da je također čuo ove informacije, ali da ih trenutno ne može potvrditi.

- Mi smo uputili svoj tim na mjesto događaja i ukoliko tako odredi Tužilaštvo, taj tim će odmah preuzeti slučaj - dodao je Stanić.

Stanić: Mi smo uputili svoj tim na mjesto događaja(Foto: Arhiva)

21:16 Nakon zaprimljene dojave, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) formirala je uviđajnu ekipu koja se uputila na mjesto događaja u slučaju potrebe angažovanja.

21:15 Kako saznajemo, ubica je Enes Omeragić, nastanjen u Sokolju.

21:08 U večerašnjoj pucnjavi u Rajlovcu ubijena su dvojica vojnika, a jedan je povrijeđen, saznaje "Avazov" portal iz Ministarstva odbrane BiH.

Kako nam je rečeno, ubica je ušao u obližnju kladionicu, gdje je ubio dvojicu vojnika, nakon čega je izašao iz kladionice i počeo da puca po autobusu, u kojem je ranio trećeg vojnika.

Ubica je trenutno u bijegu.

20:40 Kako nezvanično saznajemo iz izvora bliskih istrazi, dvije osobe su ubijene.

20:39 Prema informacijama koje smo dobili iz Hitne pomoći KS, njihove ekipe su na terenu. Prema njihovim informacijama, ima povrijeđenih osoba, koje se zbrinjavaju.

Međutim, iz MUP-a KS još uvijek nismo dobili potvrdu o tačnom broju povrijeđenih ili eventualno smrtno stradalih osoba.

20:12 U sarajevskom naselju Rajlovac večeras je došlo do upotrebe vatrenog oružja. Ovaj slučaj prijavljen je MUP-u KS u 19:35 sati.

Kako nam je rečeno u Operativnom centru MUP-a KS, na mjesto pucnjave, koja se dogodila u ulici Safeta Zajke do broja 240, upućeno je više policijskih patrola.

U policiji su nam, također, potvrdili da u pucnjavi ima povrijeđenih.

Na teren je pozvana i Hitna pomoć, čiji su pripadnici krenuli na mjesto događaja.

Prema nezvaničnim informacijama, u pucnjavi su smrtno stradale najmanje dvije osobe, a napadač je u bijegu.

Autor: Redakcija - See more at: http://www.avaz.ba/clanak/205834/ubijena-dva-vojnika-osumnjicenog-enesa-omeragica-komsije-znaju-kao-narkomana#sthash.Q6ebSASp.dpuf

SIPA o ubistvima u Rajlovcu: Postoje elementi krivičnog djela terorizma

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) preuzet će istragu u slučaju dvostrukog ubistva koje se dogodilo u sarajevskom naselju Rajlovac u kojem su ubijena dva vojnika Oružanih snaga BiH. Istraga i sve druge aktivnosti se sprovode po instrukcijama Tužilaštva BiH.

U slučaju dvostrukog ubistva koje se sinoć dogodilo u sarajevskom naselju Rajlovac, kada su ubijena dva pripadnika Oružanih snaga BiH, istragu u tom slučaju će preuzeti Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), to je za Klix.ba potvrdila glasnogovornica te agencije Kristina Jozić.

"Do sada prikupljene činjenice ukazuju da u konkretnom slučaju postoje određeni elementi krivičnog djela terorizma. Policijski službenici SIPA-e u saradnji sa drugim policijskim agencijama intenzivno poduzimaju potrebne mjere i radnje iz svoje nadležnosti na rasvjetljavanju cijelog događaja.

Sve aktivnosti provode se po instrukcijama postupajućeg tužioca Tužilaštva BiH.

U napadu koji izvršio Enes Omeragić ubijena su dvojica vojnika Oružanih snaga BiH. Omeragić je nakon napada pobjegao s mjesta događaja, a zatim izvršio samoubistvo u svojoj porodičnoj kući u naselju Sokolje.

Svjetski mediji prenijeli vijest o dvostrukom ubistvu u Sarajevu

Brojni svjetski mediji prenijeli su vijest o dvostrukom ubistvu koje se dogodilo sinoć u sarajevskom naselju Rajlovac, poput Russia Today, Belfast Telegraph, Daily Times, Irish Independent, Times of Israel, kao i brojne novinske agencije.

Iako politički i drugi zvaničnici još uvijek ovaj zločin ne žele kvalifikovati, Russia Today ističe da je zločin počinio "radikalni islamist", te da je prilikom ubistva uzvikivao riječi Allahu Ekber.

Svjetski mediji se pozivaju na izvještavanje određenih domaćih medija koji su izašli sa tim tvrdnjama.

Belfast Telegraph je prenio izjavu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića koji je izjavio da je ovaj zločin "napad na državu".

Times of Israel je u svom izvještaju istakao da je zločin vjerovatno počinio "radikalni islamist".

Zvaničnici su uglavnom istakli da se čeka završetak uviđaja i kompletne istrage pa će se nakon toga djelo kvalifikovati.

Enes Omeragić izvršio je dvostruko ubistvo nakon što je iz automatskog oružja pucao na dvojicu vojnika koji su odmah podlegli, jedna osoba je ranjena a tri su povrijeđene. Omeragić je nakon bijega sa mjesta zločina u svojoj kući izvršio samoubistvo.

Podijelite sučut sa porodicama ubijenih vojnika. Nek im je mirna zemlja.

Nek im je mirna zemlja. Oni su služili u Oružanim snagama BiH.

Ubijeni vojnici: Armin Salkić imao samo 26 godina, Nedeljko Radić otac maloljetnog djeteta

U neposrednoj blizini kasarne Rajlovac u Sarajevu u 19.35 sati mučki su ubijeni pripadnici Oružanih snaga BiH kaplar Nedeljko Radić rođen 27. decembra 1981. godine iz Nevesinja nastanjen u Vogošći, oženjen i otac jednog malodobnog djeteta i vojnik I klase Armin Salkić rođen 08. avgusta 1989. godine iz Viteza, a lakše je povrijeđen stariji vodnik Dževad Ljukovac iz Sarajeva, koji je nakon ukazane prve pomoći upućen na kućno liječenje, priopćeno je iz Ministarstva obrane BiH.

Ministarstvo obrane i Oružane snage BiH spremne su pružiti pomoć porodicama pripadnika OSBiH te s velikom žalošću suosjeća sa njima, piše Faktor.

–Napad na nenaoružane pripadnike OSBiH koji su tokom cijele svoje vojne službe služili za primjer i uvijek su bili spremni da sudjeluju u bilo kojoj operaciji pomoći civilnom stanovništvu Bosne i Hercegovine, na bilo kom pedlju njene zemlje, je napad na cijele Oružane snage i napad na Bosnu i Hercegovinu.

Ovaj gnusni čin neće zaustaviti Oružane snage da budu još odlučnije i spremnije da odgovore na sve zakonske zadaće u službi i interesu svih građana Bosne i Hercegovine – ističe se u saopćenju iz Ureda za odnose s javnošću MOBiH.

Osumnjičeni za ubistvo pripadnika OS BiH izvršio samoubistvo

Ranije je reporter “N1” javio da su njegov porodični dom u sarajevskom naselju Sokolje opkolili pripadnici policije.

Večeras iz 19:30 sati ubijena su dva, a ranjen jedan pripadnik OS BiH u sportskoj kladionici u blizini kasarne “Safet Zajko” u Rajlovcu.

Nakon krvavog pira u kladionici muškarac je iz automatske puške pucao po autobusu GRAS-a. Tom prilikom od krhotina stakla lakše su povrijeđeni vozač i dva putnika autobusa.

Napadač s vrata zapucao na vojnike, potom na autobus sa putnicima

Direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač smatra da je rano ubistvo dva vojnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu okvalificirati kao teroristički napad, naglašavajući da treba sačekati i ispitati o čemu se radi, nakon čega će istražni organi imati jasniju sliku ovog čina.

On je večeras potvrdio medijima da su u rasvjetljavanje dvostrukog ubistva u Rajlovcu uključeni i pripadnici Federalne uprave policije.

- Na terenu su jedinice za podršku MUP-a KS. Građani se ne trebaju plašiti. Mislim da je ta situacija za sada pod kontrolom, u smislu širenja, da bi moglo poprimiti neke veće razmjere. U ovom momentu teško je bilo šta preciznije reći. Vidjet ćemo, šta će pokazati istraga. Prije svega je bitno da se otkrije počinitelj i liši slobode - kazao je on. Federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara za sada nije želio davati informacije o ovom događaju, naglašavajući da je o svemu rano davati bilo kakve kvalifikacije.