Srpski Kurčić i bošnjački kurčići

Sva nova dešavanja oko Srebrenice su pokazala koliko našim političarima srebrenički genocid služi za potkusurivanje. Opet će se ispostaviti tačnim ona stara birvaktilska  da su bosansko-hercegovački političari, među njima i ovi bošnjački ne mogu bez podaništva i davanja za džaba dostojanstva cijelog naroda.

Dok je narod Srebrenice cijenu svoga dostojanstva plačao genocidom, danas političari umjesto da čuvaju istinu i pravdu zbog sitnog interesa, pristaju na igru rijeći sa Beogradom, pa tako da i Vučić može u Sarajevu ignorisati činjenice šta se u tome gradu dešavalo 11. jula 1995. godine, pravdajući se suzdžanošču jer je on premijer Srbije, pa mora vagati šta, kako i gdje govori.

Najgore od svega što je Srbija upravo Srebrenicom bila pritisnuta da prihvati stvarnost koju je Milošević sa svojim poslušnicima proizveo, dobila ruku spasa od bošnjačkih političara koji bi radi mira u kući i vlastite bezidojnosti, sebe gurnuli rame uz rame Srbiji, kao ravnopravnog partnera, što jednostavno nije moguće.

Neko ko je defilovao putem Miloševića, a i danas se smatra nasljednikom istog sa svom svitom koja vlada u Srbiji, teško može bošnjačke političare smatrati ravnopravnim partnerom u građenju stabilnosti i mira u ovome dijelu Balkana. Opet se samoobmanjujemo. Teško je očekivati promjenu odnosa i katarzu čitave jedne političke garniture Srbije, koja ima tako krvavu historiju i koja je htijeli oni to priznati ili ne,  suodgovorna za ono što je Miloševićev režim činio drugima.

Od predsjednika Nikolića, četničkog vojvode, Vučića nekadašnjeg Šešeljevog potrčka koji je skakao oko Sarajeva u ratu, Dacića Miloševićevog operativca, pa do nekih drugih imena svi su na znan način bili uključeni u Miloševićev zločinački stroj, teško ih je oteti iz krvave balkanske sage jer su trčali oko Miloševića u namjeri da mu služe i danas ih mnogi u Srbiji smatraju njegovim nasljednicima s pravom. Kada bi se zabavili retrospektivom samog premijera Srbije vidjeli bi svu neprincipijelnost srpske politike prema svima u BiH.

Slike sa sahrane posljednjeg balkanskog krvnika

Malo je mazohistički vjerovati ovoj garnituri vlasti u Srbiji poslje svega, gradeći lažni mir i šireći gostoprimstvo po Sarajevu onima čiji mediji se hvale kako premijer Srbije postrojava po Sarajevu bošnjačke ministre. Konferencija Bošnjaka i Srba u Srebrenici, teško da će biti od značaja za Srebrenicu, koliko će ista pomoči Srbiji da popravi cijelokupnu sliku o sebi koja je s razlogom tu zbog onoga čemu prošlost Srebrenice svijedoči, a to je zlo, fašizam, te genocid kao sredstvo za postizanje ciljeva  jedne političke garniture koja je vodila Srbiju.  Ova garnitura političara u Srbiji se trudi i dalje da negira genocidne rezultate Miloševićeve vladavine, zato ovakve konferencije u Srebrenici treba da posluže za mazanje očiju Bošnjacima i MZ, prije nego za utvrđivanje konačne istine o Srebrenici, o BiH uopšte i postizanju  pravde koja bi djelimično vratila vjeru u bolju budučnost BiH. A da je pravde kakve takve i istinske težnje kod Srba da se stvari poprave, nebi ni u Srbiji ni u BiH afirmisali četništvo, nebi Republiku Srpsku kao najbolji Miloševićev proizvod nastao na genocidu i zločinima protiv čovječnosti, afirmisali kao trajnu vrijednost unutar BiH, pored toga nebi se tragalo još za hiljadama mrtvih čije su se kosti premještale po par puta, niti za slugama toga režima koji su činili zločine u ime Srbije i srpskog naroda, niti bi se još krilo sve ono što je rezultat jedne necivilizirane i nehumane politike Srbije. Da je pravde i Srbija i RS bi plačali BiH ratnu oštetu, a bome i preživjelim žrtvama njihove zločinačke politike umjesto što serviraju aparthejd svim povratnicima u RS.

Najgore je što se bošnjački političari poigravaju sa činjenicama prihvačajući ovakve sulude akcije nekadašnjeg Šešeljovog potrčka, zaobilazeći pitanja zašto Srbija ne prihvata i dalje utvrđene činjenice vezane za sve ono što se desilo u Srebrenici, ne samo u Srebrenici već i u mnogim drugim dijelovima Republike Srpske za vrijeme od aprila 1992. do novembra 1995. godine. Zašto i dalje Srbija tvrdi da u Srebrenici nije bilo genocida?

Zašto bošnjački političari kao moralni pobjednici najkrvavijeg europskog rata u savremenoj historiji Europe, spiraju noževe dželatima, trasirajući nam samoobmanu koja bi nas prije ili kasnije mogla odvesti u neke nove ratove u kojima ćemo opet biti prve žrtve jer svi vidimo da se ambicije dželata nisu promjenile, ali jesu ambicije bošnjačkih političara zbog sitnih interesa. Lijepe geste dojučerašnjih dželata nisu isto što i istinska katarza. Nisu Srbi nikada napravili denacifikaciju vlastitih redova, niti se potrudili da historiju prihavate onakvom kakva jeste, dok naši političari takvima trče u naručje podanički misleći da će biti ravnopravni partner istima.

Nikada to neće biti, ma koliko oni to željeli u ovakvim okolnostima naše političke stvarnosti.

Imamo izbor biti dostojanstveni, da li ćemo naše dostojanstvo prodati za sadaku onima čija nas je politika do juće ubijala ili ne, pitanje je na koje svi trebamo dati odgovor. Vrijedili za rad mira na klimavim nogama prodati naše dostojanstvo gradeći mir na ovakvim temeljima ili istrajati na prihvačanju istine i jačanju pravde kod naših dojučerašnjih dželata, jer je ona svima odavno jasna osim njima jer nas na to obavezuju kosti naših ubijenih, za one koji vole ovu zemlju je več jasna stvar. S ovim nebi trebalo biti političkog potkusurivanja, niti kockanja.  Ovdje nema dvojbe, preživjeli za ubijene ne mogu praštati, s toga moramo insistirati na istini i jačanju pravde, samo tako moramo graditi bolju BiH, a i bolje Srbije jer kao najbliže komšije bez toga teško da ćemo uspijeti na duže staze.

Sve dok se ovako igramo sa sopstvenom zemljom, vlastitom historijom, našom sadašnjosti i budučnosti , srpski premijer će biti veći kurćić sa velikim K, a naši bošnjači političari će biti kurćići sa malo k jer i dalje pristaju na ovakav poredak stvari u kojima se oni olako prodaju i pomažu tuđim interesima, a sebi i svome narodu najmanje pomažu ovakvim političkim potezima.

PS.
Sarajevo u ratu



Reklame