Sljedeci dan kod nas je dosao jedan momak iz Hotonja. Pricao nam je o njihovim polozajima prema Vogosci, cak nam je ponudio i zamjenu Golfa za jednu pusku, prvo mu nismo vjerovali, ali nas je ubijedio, rekao je da podemo sa njim, samo nam ne garantuje da cemo ga moci dovuci do Vasinog Hana, put je pun barikada. Vojne policije su bile na svakom koraku, kruzili su gradom kao lesinari. Otisli smo do staba, koji je bio blizu kuce gdje sam zivio, objasnili smo o cemu se radi i pristali su na ponudu. Istog momenta smo se uputili u Hotonj.
Kada smo dosli imali smo sta i vidjeti, tri Golfa, metalik trula visnja, bili su parkirani u supama oko kuce, izgledali su prelijepo, presli po 3 km. Sve je bilo ok, samo je trebalo naci neki nacin da ga dovucemo do Vasinog Hana, tada bi mogli srediti papire za potrebe vojske, imali smo samo jedno auto na raspolaganju. Dok smo sjedili kod njegove kuce prosla je hitna a kokoske su se zaganjale ispred nas. Tada mi je dosla ideja da zakoljemo kokos i da natopimo maicu krvlju, onda bih ja tu maicu obukao i jos bih namazao lice krvlju, tako bih izgledao kao ranjenik, tako da nas niko nece ometati do Bolnice pod Hrastovi a nakon toga smo na nasoj teritoriji.
Nasli smo bijelu maicu, jedan zavoj, zaklali smo kokosku, polio sam se krvlju, izgledao sam grozno, sav sam bio ljepljiv od krvi. Legao sam pozadi u Golfa i utrka je krenula, cak cetiri puta su nas zaustavili do mosta na Ciglanama, uvijek je moj komsija iz Zivinica galamio da zuri da ima ranjenika, kada bi provirili kroz prozor i sami bi poceli mahati rukama i govoriti da vozimo brze do bolnice. Blizu bolnice Kosevo sam osjetio naglo kocenje, nakon toga jag udar od kojeg padam sa zadnjeg sjedista. Cujem komsiju koji nesto galami, tada cujem nekoga ko psuje, u tom momentu se otvaraju zadnja vrata, opet psovka, vidim vojnika sa puskom kako stoji, kada me ugledao onako krvavog medu sjedistima, samo je zalupio vrata i povikao “vozi brze”!!!
Kada smo krenuli komsija je konacno poceo da prica, kaze sudarili smo se sa nekim autom pise na njemu Vojna policija “Taib”. Ustao sam i vidio da nam je desni blatobran razvaljen. Poceo sam se smijati, prvi put u zivotu da sjedem u auto koje je preslo 3 km i nakon 5 km sam u njemu dozivio udes. Nakon lude voznje kroz grad, dosli smo konacno i do odredista. Odmah smo nasli farbu i na njemu napisali TO (teritorijalna odbrana). Kao i obicno noc je protekla u granatiranju. Sljedece jutro smo otisli do staba, odmor od tri dana koliko smo imali nam je istekao.
Pred stabom smo vidjeli tuznu sliku, nas golf je bio mrtav, granata je pala direktno na njega. Nisam bio tuzan, bio sam nekako hladan, ne definisan. Nakon pet minuta sam se odvalio smijati, svi su u mene gledali, dok me komsija nije upitao, koji ti je davo? Kroz smijeh sam mu rekao, “Jebes Golfa, imamo sta pricati unucima”. Vratili su nas kuci i rekli da sutra dodemo u stab. Dobro mi je dosao taj dan, jer sam nasao dobru zicu, koja nije pucala, tako da sam dan iskoristio da ucvrstim patike…
Reklame
0 comments:
Post a Comment