2.novembra 1995: Zašto je glavni pregovarač Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) zaprijetio da će napustiti pregovore i kako je Dejton otvorio vrata istraživanju ratnih zločina?
**********
Dan nakon otvaranja pregovora, po Holbrukovom scenariju počeo je rad na dva odvojena tematska poglavlja dejtonskog mirovnog procesa: na jednoj strani – razgovori o političkim i ustavnim pitanjima rješenja za Bosnu i Hercegovinu s naglaskom na Federaciju; na drugoj – o reintegraciji Istočne Slavonije u Hrvatsku. Holbruk je svjesno ostavio razgovore o mapama za kasnije faze pregovora nastojeći da se počne s onim o čemu se može postići saglasnost koja će daljim pregovorima dati pozitivan ton.
Tako se odmah pristupilo razgovorima o Federaciji. Tokom jutra i popodneva, Holbruk i njemački diplomata Mihael Štajner (Michael Steiner) posredovali su u dugim razgovorima između predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i predsjednika Federacije Krešimira Zubaka kako bi se postigao širi okvir sporazuma.
O tome u „Tajnoj istoriji Dejtona“ – osmo poglavlje – piše:
Tokom jednog od tih sastanaka, Holbruk je pozvao Džona Šataka (John Shattuck) da se pridruži razgovorima da izvijesti o svojoj istrazi o kršenjima ljudskih prava i da naglasi značaj njegovog pristupa ključnim područjima u Zapadnoj Bosni. Pored omogućavanja Šataku pristupa daljim istragama, Holbruk je mislio da će oni takođe biti u stanju da postignu dogovor da se muslimanskim i hrvatskim izbjeglicama omogući da se vrate svojim kućama u odabranim naseljima u zapadnoj Bosni (Jajce, Bugojno, Travnik i Stolac). Iako se radilo o relativno malom broju izbjeglica, Holbruk se nadao da će takva mjera građenja povjerenja pomoći da se unaprijede bošnjačko-hrvatski odnosi (pošto su te izbjeglice bile proizvod muslimansko-hrvatskog rata 1993-94.) i da će omekšati pregovore o Federaciji.
RSE specijal: Tajne Daytona
I Tuđman i Izetegović pružili su 'nevjerovatan otpor' predlogu o izbjeglicama. Tuđman je tvrdio kako bi takav sporazum bio 'apsurdan' u ovako ranoj fazi pregovora. Očito iznerviran i želeći da naglasi da je to loš početak, Holbruk je naglo ustao i rekao im da ako se oni ne mogu sporazumjeti čak ni o tako malom detalju, on bi mogao sazvati medije i reći im da bi dalji pregovori bili besplodni.
Oblačeći kaput kao da izlazi, Holbruk je rekao: 'Ja imam ovog čovjeka iz ljudskih prava (Šatak) koji je spreman da rizikuje život da posjeti ta područja, a vi nas ne možete uvjeriti da ste spremni da omogućite povratak te nekolicine ljudi'.
Nakon te demonstracije, Izetbegović i Tuđman prihvatili su predlog, potpisujući papir koji ukratko opisuje sporazum o povratku.
Miroivni posrednici Dejvid Oven (L) i Torvald Stoltenberg (D) na sarajevsdkom aerodrormu 13. aprila 1994. godine
Miroivni posrednici Dejvid Oven (L) i Torvald Stoltenberg (D) na sarajevsdkom aerodrormu 13. aprila 1994. godine
Kasnije tog dana Holbruk je dobio Miloševićeve garantije Šatakovog pristupa najvećem gradu bosanskih Srba u Bosni – Banjaluci. Holbruk and Šatak su takođe pritisnuli srpskog vođu u vezi s Dejvidom Rodom (David Rohde), američkim novinarom Christian Science Monitora, koji je nestao na bosanskosrpskoj teritoriji od 30. oktobra.
Njegov status postao je važno pitanje za medije koji su se u velikom broju slegli u Dejton i bili gladni priča. Milošević je pristao da radi s bosanskim Srbima na tome. S muslimansko-hrvatskim sporazumom i Miloševićevom saradnjom u džepu, Šatak je te večeri otišao u Bosnu“.
Istoga dana – Tuđman i Milošević ponovo u se sastali, za ručkom u Oficirskom klubu, bez američkih posrednika, na daljem razgovoru o Istočnoj Slavoniji. Iz hrvatskih izvora, Amerikanci su obaviješteni da su dvije strane bliže sporazumu, za početak o izborima u Istočnoj Slavoniji u roku od godinu dana pod nadzorom vojnih snaga pod sponzorstvom Ujedinjenih nacija koje bi po nekim ranije iznošenim idejama mogle biti i američko-ruske snage.
Iako je nagovještaj približavanja izazvao optimistična očekivanja skorog sporazuma, Holbruk je bio skeptičan: procjenjivao je da će ključno pitanje biti rok reintegracije Istočne Slavonije u Hrvatsku – Tuđman je tražio da se to završi za godinu a Milošević je insistirao na trogodišnjem roku.
Tuđman je tog dana otputovao u Hrvatsku zbog izbornih aktivnosti u zemlji – kako je bilo ranije planirano – ali su radi održavanja pitanja Istočne Slavonije na dnevnom redu sa njim otputovali i američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt (Peter Galbraith) i predstavnik Ujedinjenih nacija Torvald Stoltenberg (Thorvald Stoltenberg) dok su Holbruk i član njegovog tima Kris Hill (Chris Hill) nastavili da rade na tome s Miloševićem i njegovim ministrom spoljnih poslova Milutinovićem u Dejtonu.
Istovremeno – počeli su pregovori o aneksima budućeg sporazuma. Počelo se s pregovorima o ustavnim, izbornim i aneksom o IFOR-u dok su razgovori o mapama ostavljeni za kasnije faze kad se ostvari napredak u manje zapaljivim temama. Za američke pregovarače – dodatni problem je bio: održavati evropske partnere iz kontakt grupe obaviještene o svim predlozima što je usporavalo proces ali je bilo i neophodno radi održavanja privida jedinstva i angažmana cijele kontakt grupe.
******************
Ova dokumentarna serija zasnovana je na studiji „Tajna istorija Dejtona: Američka diplomatija i bosanski mirovni proces 1995.“ (National Security Archive Electronic Briefing Book No. 171) čiji su autori Derek Chollet i Bennet Freeman. Za Radio Slobodna Evropa priredio Kemal Kurspahić.
Reklame
0 comments:
Post a Comment