Bore oko očiju (Dnevnik bosanskog vojnika) - 12 dio - Sklonište

Sklonište

Nakon sto sam vidio razornu moc haubicke i minobacacke granate od 120mm, odlucio sam da napravim skloniste. Skupio sam sve vrece koje su bile u kuci, pijeska je bilo dovoljno jer se te jeseni radila fasada na kuci, tako da su ostale vece kolicine tog materijala. Nasao sam najsigurnije mjesto u kuci. Mjesto je bilo spremiste za cumur, prostorija ispod stepenista, smjestena izmedu kuce i garaze, duzine 3m i sirine 1.5m dio koji je bio okrenut prema ulici sam zazidao vrecama, nakon toga sam isto uradio sa druga dva zida, cervrta strana je bila prirodno zasticena zbog brda u kojem se kuca nalazila. Unutra sam ubacio ciceve od auta, stradalo je prvog dana granatiranja, tako da vise nije imalo upotrebne vrijednosti. Narednih 15 dana taj prostor je bio skloniste za 7 osoba a narednih godinu dana je bio moja jedina kuca. Jednu vece su granate padale tako blizu tog naseg sklonista da je detonacija jednu vrecu izbila, sto od detonacije sto od straha majka od mog zeta je tu noc imala srcani udar, srecom nekako su uspjeli da je vrate u zivot.

Vezu me mnoge uspomene za taj prostor. Jednu vece mi je dosao zet u posjetu, probudio sam se i vidio ga da nesto trazi, kada sam ga upitao koji mu je davo, sta radi sada, rekao mi je da trazi drvo da ubije pacova, okrenuo sam se samo na drugu stranu i rekao mu da ga ubije iz pistolja, nakon samo par sec odjeknuo je pucanj, pacov se samo prevrnuo i ispao iz zida. Inace taj prostor je bio pun pacova, cesto sam se znao probuditi a vreca za spavanje bi bila isarana njihovim stopama. Nisam brojao koliko sam ih upucao, ali mislim sigurno vise od 30 kom. Zanimljivo je bilo da su se javljali u velikom broju kada bi puhao jugo. Svaki izlazak iz tog sklonista u toku dana je bio ravan igri ruskog ruleta. Snajper je sa udaljenosti od 400m drzao pod kontrolom taj prostor, sa mnom je dugo igrao igru “macke i misa”. Redovno me cekao da pokusam pretrcati cestu da bih se domogao basce koja se nalazila preko puta. Uspio je par puta da mi probije kanister za vodu, jednom je uspio da mi probusi i pantolone, na svu srecu samo jednom mi je skinuo skalp, zakacio mi je kozu na glavi, samo me osisao, i ostavio posjekotinu na kozi, ta posjekotina mi je vratila vjeru u Boga i njegovo postojanje…

Preneseno iz ratnog dnevnika rahmetli Saudina Becirevica, nekadasnjeg vojnika Armije BiH

Reklame