Nekako sam ovo cijelo vrijeme u pricama zaobilazio legendarnu pusku, pusku koja se pravila od vodovodnih cijevi, negdje u jesen '91 po prvi put sam se susreo sa tom paklenom napravom, izgledala je ruzno, dvije vodovodne cijevi zavarene jedna za drugu, opruga slicna onoj koja se koristi u hemijsci olovci, par eskera i jedna kvadratna cijev, cinili su tu pusku.
Obavezno se pravila od besavne cijevi, jer je postojala opasnost da dode do pucanja po savu prilikom ispaljenja. Puske su koristile lovacku municiju 12mm. Negdje pred rat sam sa prijateljem u podrumu uspio da napravim 5 kom. Bili smo ponosni na njih, mada ih nismo imali prilike isprobati. Kada je poceo rat ukazala mi se prilika da isprobam to svoje remek dijelo, mogu reci da sam bio zadovoljan, ispalio sam dva metka i ostao ziv, to je bio veliki uspijeh. Te puske su odigrale veliku ulogu, prvenstveno u moralnom pogledu.
Sjecam se sretnih i ponosnih lica ljudi koji su te puske imali, drzali bi ih u ruci kao da se radi o ubojitom oruzju, sto one i jesu bile, samo se nikada nije znalo ko je u vecoj opasnosti, onaj koji puca ili onaj u koga pucas. Cak je i pjesma od Nadrealista posvecena toj pusci " u ruci mi tandzara, na ledima ranac...". Tokom '92 sam imao priliku da testiram puno toga, ali mi je posebno mjesto u sjecanju ostavilo testiranje tromblona koji se proizveo kako su mi rekli u Sarajevskoj Pivari negdje u mjesecu avgustu '92. Izraden je bio od bijele plastike, na vrhu je imao samo malo metala, koji je izgledao kao aluminijski fildzan.
Moj prvi bliski susret sa njim bio je kada se razlijepio na cestu par metara od mene. Vracajuci se sa izvidanja, sjedili smo na cesti, koja je bila zaklonjana od cetnika a i od nasih polozaja, u jednom momentu nesto je tresnulo na cestu pored nas i raspalo se u komadice, kada smo se malo sabrali vidjeli smo dijelove neke vrste tromblona. Uspjeli smo da dozovemo nase na liniji i da ih upozorimo da ne pucaju, kada su nas vidjeli bili su presretni jer su istog momenta nama uvalili testiranje tih tromblona. Ispalili smo ih 9 kom koliko ih je ukupno bilo, samo dva su explodirala, nekima su ostajala krilca na pusci, drugi su se raspadali u letu ili prilikom udara od tlo. Iskustvo sa ostalim napravama cu opisati drugi put. Zahvalio bih se Malom Muji koji me podsjetio na ovu pusku kojoj bi trebalo sagraditi spomenik u Sarajevu…
Reklame
0 comments:
Post a Comment