U Maju '91 bio sam na proputovanju kroz Hrvatsku. U Hrvatskoj sam ostao jedan dan da prespavam kod nekih prijatelja.
Pricali smo naravno o politici i kako se i oni zgrazavaju nad bujanjem nacionalizma i kako su i oni za to da se Jugoslavija ne cijepa nego da probamo da ostanemo zajedno u jednoj drzavi.
Godilo mi je cuti da ovi dobri i iskreni ljudi dijele moje misljenje o nacionalizmu i "bratstvu i jedinstvu" i da se nisu zatrovali.
Nastavio sam put prema svojoj destinaciji. Planirao sam da provedem par dana u toj srednjoevropskoj zemlji.Drugog ili treceg dana moje posjete iznenadio me je cudan novinski natpis na gotovo svim izdanjima svih dnevnih novina. Nesta kao "Pokolj u Jugoslaviji", "Rat u Jugoslaviji" sa velikom crvenom metom povucenom preko zapadne Hrvatske.
Na povratku kuci iznenadila me promjena na ulicama u Hrvatskoj. Vise vojske, vise policije a na prozorima nema svjetala neko prigusena sjaj
od kojeg mi se ledila krv - hiljade upaljenih svijeca gdje god se okrenes.
Ponovo sam svratio kod istih prijatelja. Ovaj put ton razgovora bio je znatno zabrinutiji, depresivniji.
Gledala se televizija, gledale se grozomorne slike pokolja policajaca, price o "Belim Orlovima".
Seselj i onaj drugi "Beli orlovi" cetnik hvalisali su se kako su oni licno poslali svoje trupe preko Save.
Ej, meni su pradjeda ni krivog ni duznog zaklali cetnici a evo sam sada dozivio da te iste cetnike gledam na televiziji kako se hvale da su opet odgovorni za neki novi pokolj.
Ovo je promijenilo ljude.
Prijatelji mi rekose "Dragi X, sljedeci put kad se opet vidimo biti ce to u odvojenoj drzavi." Kako su samo bili u pravu.
Taj sam dan shvatio da neko planski radi da nas odvoji, odcijepi; da nas sve zavede i natjera u rat ne birajuci sredstva.
Slike pokolja i cetnicka hvalisanja duboko su mi se urezale u sjecanje. Usla je u mene zebnja da je ovo tek pocetak ovakvih dogadjanja.
Preuzeto sa bloga bivseg pripadnika specijalne jedinice policije Dragana Vikica.
Reklame
0 comments:
Post a Comment