Đilda Dževad Begić, bio je 26-godišnjak, za koga mnogi kažu "da je najveći sarajevski borac". Hrabar toliko da su o njegovim podvicima pricali i oni koji ga nisu bas toliko poznavali lično, ali je malo onih koji su ga imali priliku upoznati. Đildu su znali skoro svi kao momka na glasu i prvog vođu popularne navijačke skupine "Manijaci". U ratu Đilda je bio među prvim momcima koji su stali u odbranu svoga grada. Đilda je za one koji su ga znali bio otvorenog srca prema svima, odraz ljudskosti i hrabrosti bez granica.
Naoružao se zahvaljujući osvijedočenom SDS-ovcu za koga je skoro čitava ulica znala da posjeduje oružije, otišavši mu na vrata iako su Sarajlije toga dana bile isprepadane tek postavljenim barikadama.Od tada do smrti,11.jula branio je Srajevo gdje god je trebalo.Prvi u svakom stroju nije imao vremena da se poigra sa svoje četri kćerkice,Melihom,Melisom,Dženitom i Mirsadom,niti da pomogne svojoj ženi Hajrudini koja pod srcem nosila svoje peto dijete.Đilda je svoj život poklonio svom gradu. Bio je običan momak.Porodicu je izdržavao radeći gdje je bilo posla,najčešće kako izbacivač.Snažan,stasit,umio je sa ljudima,a sama njegova pojava obeshrabljivala je one nasiljene tipove.
Smrt je Đildu zatekla na Pofalićima.Inače bio je tih dana na Zlatištu i samo koje veče ranije napravio je dar-mar u četničkim redovima.Nihad Kepeš i Eso Tucaković svijedoče o Đildinoj izvidnici kada je sa nerazdvojnim drugom Pecijem i jednom djevojkom, Mujesirom, Đilda prodro u sami četnički prsten.Na Zlatištu gdje su borbe,svakodnevno i uvijek bile krvave,gdje je teren nepristupačan Đilda je sa svojom izvidnicom uspio uništit čitavu četničku posadu PAM-a,obezbijeđenje jednog četničkog kamiona i sam kamion.Pucanje je bilo takvo da njegovi saborci pričaju da su se sudarila dva bataljona.No to je bio Đilda podpomognut sa dvoje izviđača.Eso je sa Đildom bio u trenu smrti. Đilda je poginuo onako kako nije htio pao je pogođen metkom snajpera.Ranjeno je nekoliko civila nadomak pofalićkog raskršća,a Đilda čim je čuo odmah je krenuo da pomogne.Đilda je krenuo prema Pofalićima.Kada je došao iskočio je iz auta i krenuo prema ranjenicima bio je jedan dovoljan korak da ga snajper pogodi. Đilda je pao kao pokošen.
Đilda je jedne prilike rekao: "Ako treba da se gine neka to samo nebude od snajpera,neka bude prsa u prsa muški."
Ta mu želja nije bila ispunjena i taj hitac snajpera bio je za njega koban.Nek mu je vječni rahmet!
Video o njemu:
Reklame
0 comments:
Post a Comment