Počeci rata u BiH, masakr u Bijeljini i antiratni protesti u Sarajevu

Arkanovci ubijaju nesrpske civile u Bijeljini

Nekima je puno prije oktobra 1991. i rasprave o referendumu u parlamentu BiH bilo jasno da će BiH sa pobjedom nacionalista biti na korak do rata. Karadžićeve rijeći nisu bile nepoznanica ovdašnjoj politici koja je prepoznala sa ratom u Sloveniji i ratom u Hrvatskoj lice jedne nove Jugoslavije, koju i kada bi nazvali Srboslavijom nebi mnogo pogriješili jer se brojnošču Srba željela postići njihova dominacija u Jugoslaviji, a time i neke stare ambicije unutar srpskoga naroda. Tog čuvenog oktobra 1991. godine Karadžić je najavio sljedećim riječima rat u BiH: "Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao a Muslimanski narod možda u nestanak,jer Muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje."



Mjesec dana kasnije od Karadžićevog govora na prostoru BiH, u Hercegovini, sravnjeno je hrvatsko selo koje je stajalo na putu JNA agresiji na Hrvatsku tačnije na prostor Dubrovnika. Tada se ratno rukovodstvo JNA poslužilo dezinformacijama kako bi to selo prikazali selom , prostorno smješteno u Hrvatskoj. Tada se vidjelo da BH političko rukovodstvo nije kadar zaštiti svoju zemlju da služi JNA kao poligon za napad na Hrvatsku.

Jesen 1991 do početka rata pored političkog sukoba između Srba, Hrvata i Muslimana (Bošnjaka), obilježile su sve veće tenzije i na terenu. Rat u Hrvatskoj je doveo do etničkih tenzija i sporadičnih incidenata u opštinama, gdje su Srbi i Hrvati bili dominantni, te pojave prvih paravojnih jedinica, barikada, te sistemskog zaplašivanja naroda.

Pogotovo sa povlačenjem dijela JNA snaga iz Hrvatske i Slovenije u BiH, broj takvih događaja se uvečava. JNA je tada, kao i u Hrvatskoj zauzela prividnu neutralnost dok je cementirala pozicije Srba za rat u BiH, pokušavajući da razoruža TO BiH, koji je na kraju se raspao, dok su mnoge opštine u BiH sa večinskim nesrpskim stanovništvom odbile vratiti oružje JNA.

Nekad oko referenduma  BiH 1.marta 1992, tenzije u BiH su se usijale do te mjere da su i u Sarajevu osvanule barikade u dijelovima grada gdje su dominirali Srbi. U drugom dijelu grada desilo se ubistvo srpskog svata, te  ovaj događaj Srbi smatraju početnom tačkom rata u BiH. Ipak toga dana u Bosanskom Novom su se razbuktali sukobi, Srbi su prognali Hrvate i Muslimane, te pokazali kojim će putem ići odbrana srpskih interesa u BiH. Dva dana kasnije sukobi su se  prelomili na Bosanski Brod.

Srpska demokratska stranka ukopavala je temelje Republici Srpskoj. Čitav mart 1992 obilježili su manji ili veći sukobi, Goražde, Kupres, Mostar, Derventa...

Sa 1 aprilom 1992 pakao se otvorio, a BiH je upala u rat. Toga dana srpske paravojne jedinice predvođene Arkanom su pregazile Drinu i zauzele vlast u tome gradu. Smatra se da je tog dana ubijeno najmanje 48 bošnjačkih civila. Leševi su ostavljeni danima na ulicama. Silovanje, ubistva, pljačke, protjerivanje nesrba se nastavilo, paljenje imovine Bošnjaka i njihovih džamija. Smatra se da je do kraja rata 10 000 Bošnjaka protjerano iz toga grada.

1 aprila 1992 je nastala čuvena slika novinara Rona Haviva koji je osobno pozvan od Arkana da ovjekovjeći "oslobađanje Bijeljine" koju vidite na početku našeg članka. Upravo je ta slika pokazala na koji će se način oslobađati Republika Srpska, koja je nakon rata proglašena genocidnom tvorevinom.

U Sarajevu se toga dana održao miting milicionera protiv podijela u MUP-u koje je isprovocirala politika SDS-a.

Iako je Sarajevo kroz mart imalo dosta antiratnih protesta, upravo s aprilom su se desili največi. Dok su grad po grad napadale JNA i srpske paravojne snage, Sarajlije su naivno mislile da rata neće biti ili ako će ga već biti da će trajati kratko.


Međutim već 5 aprila 1992 rat je stigao i u naš grad. Sarajevo je toga dana kročilo u opsadu dugu 1425 dana, a zablude Sarajlija do tada su se počele razbijati jedna po jedna...






















Reklame