TO JE VEOMA PONIŽAVAJUĆE ZA RAHMETLIJE ILI POKOJNE ! UBITI IH ,PA IH NA SMETLJIŠTE BACITI. SRAMNO I GRIJEŠNO !
Iskopavati ovakve grobnice je teško, opasno! Pune su mina i bombi koje je teško locirati jer ima puno konzervi, pa je aparat za lociranje metala stalno aktiviran.
Iz masovne grobnice pronađene na smetljištu u Kozluku ekshumirano je 55 posmrtnih ostataka civila bošnjačke nacionalnosti, ubijenih jula 1995. tokom genocida u Srebrenici. Kozlučka masovna grobnica godinama je bila prekrivena otpadom, jer je u postratnom periodu, na mjestu strijeljanja i masovnih ubistava, napravljena nelegalna deponija smeća.
Osam masovnih grobnica pronađeno je na deponijama smeća u BiH. Radi se, kako nam je objasnila Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale u BiH, o smetljištima u Zalazju (Srebrenica), Hazići kod Banje Luke, deponiji Kurevo u Prijedoru, Dragoraj kod Mrkonjić Grada, deponiji Ivan Polje u Rogatici, smetljištu Ugorak kod Mostara i Duške Kose kod Prozora. Ubijeni su bačeni i u tri jame – Radača u Mostaru, Novakuša u Nevesinju i jama Golubnjača kod Drvara. Zatrpani su smećem. Kakav je profil ljudi koji su u stanju strijeljati civile, potom ih strpati u masovne grobnice na smetljištima ili ih baciti u jame i smećem zatrpati?
– U principu, radi se o osobama koje imaju poremećaj strukture ličnosti. Nemaju suosjećanja, osjećaj krivice. Najčešće su pod utjecajem naredbodavaca koji su unaprijed planirali zločine i koriste takve osobe za svoje ciljeve. Tako da se može reći da su naredbodavci koje sve osmisle i gori od izvršioca i svakako su za analize – misli neuropsihijatar Alma Bravo-Mehmedbašić.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, misli kako su masovne grobnice na smetljištima i u jamama, dio razrađenog genocidnog projekta, da trebale su, tako je zamišljeno, ostati tajna.
– No, zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju! Traganje za masovnim grobnicama danas se skoro pa isključivo zasniva na insajderima koji ili traže novac za informacije, ili zaštitu od krivičnog progona, a neki to rade jer psihički ne mogu više izdržati. Znače li vam šta imena Krsto Simić, Cvijetin Ristanović, Ostoja Stanojević, Damjan Lazarević? Ne znače! To su osobe koje su učestvovale u iskopavanju masovnih grobnica u Srebrenici, prevozili su leševe i ukopavali ih! Svjedočili su u korist tužilaštva pred Tribunalom u Hagu – veli Tahirović.
Drugi su, objašnjava, svjedočili sa skrivenim identitetom. Srbin iz Zvornika “VS-1087” koji je cijelu godinu transportovao ubijene Bošnjake na skrivene lokacije po nalogu vlasti iz Zvornika, ili svjedok, Srbin „RM-306“, insajder koji je svjedočio o zločinu u Kravici.
Mine, bombe, zmije…
Tražiti i iskopavati masovne grobnice na smetljištima je teško, opasno! Pune su, kaže Jasmin Odobašić, stručnjak za traženje nestalih, mina i bombi koje je teško locirati jer ima puno konzervi pa je aparat za traženje mina stalno aktiviran.
-Ima i zmija otrovnica. Četiri poskoka smo našli na jednoj masovnoj grobnici na smetljištu. Osim toga, kad razgrnete smetlje ispod kojeg su tijela, vidite da smeće unutra gori i sagori ostatke odjeće i tijela žrtava – iz iskustva će Odobašić.
Druga smrt
Zanimalo nas je kakve su reakcije porodica koje su ostatke svojih najmilijih pronašli u masovnoj grobnici, u smeću!?
-Oni to smatraju ponižavanjem žrtve i u smrti! Njihove najmilije su najprije ubili, potom smeće bacili na njih. Tijela su među konzervama, mrtvim ovcama, flašama…A to boli, vrijeđa – siguran je Odobašić.
Reklame
0 comments:
Post a Comment