Prošlo je mnogo godina kako su se Novljani rasuli iz svog grada u 135 zemalja širom svijeta, od tada želja za povratkom je sve jača, rodni kraj privlaći, ali i odbija jer nikada nisu stvoreni normalni i sigurni uslovi koji bi pomogli održivi projekat. Glavno pitanje svim institucijama u BiH je bilo, a i relevantnim organizacijama kada će se prekinuti šutnja o zločinima u Bosanskom Novom i krenuti za zločincima koji su unesrećili Bošnjake i Hrvate ovoga grada.
Mjesto Zlocina - Bosanski Novi
Ovaj grad na Uni i Sani umirao je par puta. 24. maja 1992. bez ikakva povoga protjerani su svi Bošnjaci doline Japre njih oko 8 hiljada. Bez krivice, ubijeno je 157. osoba, a ostali muškarci su zatvoreni u prvi koncentracioni logor na stadionu fudbalskog kluba "Slobode".
Srpska propaganda protiv nesrba u Bosanskom Novom
23. juna iste godine otjerani su svi nesrbi. Preko 12 hiljada Novljanja pod pratnjom UNPROFOR-a, UNHCR-a i Crvenog Krsta, izašao je do Karlovca, odakle su se Novljani rasuli po cijelom svijetu.
Dejton je donjeo šlag na tortu, a zločinci koji su od Bosanskog Novog napravili svoj Četnikgrad dobili su legitimitet, postao je dovršena priča etničkog čiščenja i bastion neljudi, kriminalaca i ratnih zločinaca.
Teško je krenuti od toga kako je sve počelo. Situacija u ovome gradu počela se komplikovati u proljeće 1992. godine, rat u Hrvatskoj doveo je i četnike u Bosanski Novi, polako su uzimali mjesto po mjesto u gradu. Ubijali su ljude koji nisu odgovarali SDS politici, poput Đure Umičevića, opštinskog načelnika MUP-a, paralelno tome srpski vojnici koji su iz B. Novog ratovali u Hrvatskoj, prave prva zlodijela po Prijedoru i B. Krupi. Polako se institucije gase za nesrbe, a strah i nepravda se šire ulicama, Četnici izbacuju ljude iz njihovih domova, hapse, zlostavljaju, muče, siluju i ubijaju.
Konvoj iz Bosanskog Novog 1992 - 1.dio
Od maja 1992. kreće val granatiranja okolnih bošnjačkih sela , džamije se pljačkaju, pa ruše eksplozivima. Uništeno ih je 11. Niz bošnjačkih sela je uništeno: Blagaj Rijeka, Blagaj Japra, Maslovare, Suhača, Hozići, Donji i Gornji Agići i td. Pored toga u zaseoku Alići 22. juna 1992. godine masakrirano je 27. ,
Dejton je donjeo šlag na tortu, a zločinci koji su od Bosanskog Novog napravili svoj Četnikgrad dobili su legitimitet, postao je dovršena priča etničkog čiščenja i bastion neljudi, kriminalaca i ratnih zločinaca.
Teško je krenuti od toga kako je sve počelo. Situacija u ovome gradu počela se komplikovati u proljeće 1992. godine, rat u Hrvatskoj doveo je i četnike u Bosanski Novi, polako su uzimali mjesto po mjesto u gradu. Ubijali su ljude koji nisu odgovarali SDS politici, poput Đure Umičevića, opštinskog načelnika MUP-a, paralelno tome srpski vojnici koji su iz B. Novog ratovali u Hrvatskoj, prave prva zlodijela po Prijedoru i B. Krupi. Polako se institucije gase za nesrbe, a strah i nepravda se šire ulicama, Četnici izbacuju ljude iz njihovih domova, hapse, zlostavljaju, muče, siluju i ubijaju.
Konvoj iz Bosanskog Novog 1992 - 1.dio
Od maja 1992. kreće val granatiranja okolnih bošnjačkih sela , džamije se pljačkaju, pa ruše eksplozivima. Uništeno ih je 11. Niz bošnjačkih sela je uništeno: Blagaj Rijeka, Blagaj Japra, Maslovare, Suhača, Hozići, Donji i Gornji Agići i td. Pored toga u zaseoku Alići 22. juna 1992. godine masakrirano je 27. ,
Konvoj iz Bosanskog Novog 1992 - 2.dio
Posebno razaranje je imalo sve ono što je bilo dio muslimanske kulturne baštine.
U zločinima kakve svijet nije zabilježio od Drugog svjetskog rata, srpski pirati i zlotvori sa snajperom ubijaju Hamdiju Ekića, nekadašnjeg načelnika općine, ali i Muharema Mujkića, Eneza Mustića, Šukriju Karabegovića, Hatiđu Ćustić, Šukriju Ćustić, Smaju Hatića, Šefika Begića, Bajrama Redžepija, Nasku Jahijevića, Sevdu Veletanlića, Hasana Delića, Rolana Berberovića, Huseina Hotića, Feđu Berberovića, Samira Dizdarevića, Šefika Dedića, te Lazu Kovačevića, Srbina koji je stao u odbranu svojih komšija Bošnjaka. Te večeri pritvoreno je i maltretirano na desetine uglednih Novljana, a sutradan, njih 1700 završilo je u logoru na stadionu fudbalskog kluba „Sloboda".O prognaničkom konvoju, najvećem u proteklom svirepom i krvavom ratu, već smo govorili. Nakon toga stravu i užas, te najsvirepija mučenja, a potom ubistva, pretrpjeli su Džafer Kapetanović, potpredsjednik SDA, Rešad Berberović, sekretar SDA, Ismet Muslimović, član užek rukovodstva SDA, te Hasan Isaković, Abdulah Huzeirović, Mahmut Čehaić, Fadil Blagajčević, Besim Berberović, braća Hasan i Husein Salkić, Razim Grudić... kojima se gubi svaki trag. 536 Bošnjaka ubijenih i nestalih u gradu gdje se ljube Una i Sana. Ubijeni su ljudi samo zato što nisu bili Srbi, ubijene su kuće, ubijen je grad.
Među najodgovornijim za svo kroz šta su prošli Novljani su sljedeći krvnici:
- Radomir Pašić, tadašnji predsjednik SO i SDS-a Bosanski Novi,
- Boro Mikelić, tadašnji direktor Gavrilovića u Petrinji,
- Gavro Bogić, direktor Japre,
- Miloš Dejanović, direktor Jedinstva,
- Rade Sekulić, komadant grada,
- Momo Umičević, profesor,
- Momo Gaković profesor,
- Olga Vasić, profesor,
- Mile Grbić, kasapin, četnički vojvoda,
- Mirko Dejanović, predsjednik SDS-a,
- te ekipa Radio Bosanskog Novog:
- Predrag Šarac,
- Dragan Bera,
- Snežana Dudić,
- Mile Ris,
- Milan Vujasin,
- Milan Vranešević,
- Mićo Goronja
Oni su najodgovorniji za smrt 536 Bošnjaka i Hrvata, za osnivanje koncentracionog logora Mlakve s 1700 logoraša, za protjeranih preko 20 hiljada nesrba s naše općine, za sve muke i patnje kroz koje je prošlo svo nesrpsko stanovništvo.
U zločinima kakve svijet nije zabilježio od Drugog svjetskog rata, srpski pirati i zlotvori sa snajperom ubijaju Hamdiju Ekića, nekadašnjeg načelnika općine, ali i Muharema Mujkića, Eneza Mustića, Šukriju Karabegovića, Hatiđu Ćustić, Šukriju Ćustić, Smaju Hatića, Šefika Begića, Bajrama Redžepija, Nasku Jahijevića, Sevdu Veletanlića, Hasana Delića, Rolana Berberovića, Huseina Hotića, Feđu Berberovića, Samira Dizdarevića, Šefika Dedića, te Lazu Kovačevića, Srbina koji je stao u odbranu svojih komšija Bošnjaka. Te večeri pritvoreno je i maltretirano na desetine uglednih Novljana, a sutradan, njih 1700 završilo je u logoru na stadionu fudbalskog kluba „Sloboda".O prognaničkom konvoju, najvećem u proteklom svirepom i krvavom ratu, već smo govorili. Nakon toga stravu i užas, te najsvirepija mučenja, a potom ubistva, pretrpjeli su Džafer Kapetanović, potpredsjednik SDA, Rešad Berberović, sekretar SDA, Ismet Muslimović, član užek rukovodstva SDA, te Hasan Isaković, Abdulah Huzeirović, Mahmut Čehaić, Fadil Blagajčević, Besim Berberović, braća Hasan i Husein Salkić, Razim Grudić... kojima se gubi svaki trag. 536 Bošnjaka ubijenih i nestalih u gradu gdje se ljube Una i Sana. Ubijeni su ljudi samo zato što nisu bili Srbi, ubijene su kuće, ubijen je grad.
Među najodgovornijim za svo kroz šta su prošli Novljani su sljedeći krvnici:
- Radomir Pašić, tadašnji predsjednik SO i SDS-a Bosanski Novi,
- Boro Mikelić, tadašnji direktor Gavrilovića u Petrinji,
- Gavro Bogić, direktor Japre,
- Miloš Dejanović, direktor Jedinstva,
- Rade Sekulić, komadant grada,
- Momo Umičević, profesor,
- Momo Gaković profesor,
- Olga Vasić, profesor,
- Mile Grbić, kasapin, četnički vojvoda,
- Mirko Dejanović, predsjednik SDS-a,
- te ekipa Radio Bosanskog Novog:
- Predrag Šarac,
- Dragan Bera,
- Snežana Dudić,
- Mile Ris,
- Milan Vujasin,
- Milan Vranešević,
- Mićo Goronja
Oni su najodgovorniji za smrt 536 Bošnjaka i Hrvata, za osnivanje koncentracionog logora Mlakve s 1700 logoraša, za protjeranih preko 20 hiljada nesrba s naše općine, za sve muke i patnje kroz koje je prošlo svo nesrpsko stanovništvo.
Reklame
0 comments:
Post a Comment