Aner Grabovica je rođen 06.08.1974. godine u Sarajevu. Poginuo je 27.06.1993. godine na Sedreniku u Sarajevu, kao vojnik, pripadnik 9. brdske brigade. Posthumno je 1997. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan”.
Aner Grabovica.je dio naše neustrašive mladosti koja je nesebicno na bedemu protiv sila mraka, zla i bezumlja, dala ono najvažnije – živote za naše ljepše i dostojanstvenije sutra, koji su postali najljepši cvjetovi Sarajeva, kojima se moramo zavjetovati da ih nikad nećemo zaboraviti.
Bio je pripadnik naše brigade, a tog kobnog 26. juna 1993. godine, prilikom povratka sa prethodno uspješno obavljenog diverzantskog zadatka, pogodio ga je snajperski metak na zloglasnoj Špicastoj stijeni. Kada se uključio u Patriotsku ligu krajem 1991. godine, Aner Grabovica je imao 17 godina, a igrom sudbine nije doživio da proslavi svoj 19-ti rođendan, da obuče svečano odijelo na svojoj maturskoj večeri. Sahranjen je, po želji oca Galiba i majke Nisvete, na mezaristanu „Lav“. Prije početka surove agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Aner, odličan učenik u Mašinsko – tehničkoj školi, momačke dane provodio je kao većina njegovih vršnjaka. Bildao je, volio je muziku (svirao je gitaru i sintisajzer), plivanje, govorio je engleski, kao i arapski jezik, koji je naučio boraveći zajedno sa ocem, inače građevinskim inžinjerom, u Libiji. Napadom srpsko-crnogorskih hordi na njegov grad Aner se prvo uključio u Teritorijalnu odbranu, zatim prelazi u jedinicu „Koševski panteri“, pa u „Deltu“ na obuku, a nakon završene obuke za specijalca za diverzantsko-gerilske zadatke, stiže u našu Brigadu. O svojim akcijama nikada nam nije ništa govorio. Od drugih smo saznali da je u Ulici Fuada Midžića učestvovao i u zarobljavanju četnika Rajka Kušića, inače tjelohranitelja Koljevića. U ovom ratu brzo je sazrijevao, a iz razgovora s njim imao sam osjećaj da za jednu noć stari po nekoliko godina. Nije osjećao strah, a pozitivno je uticao na okolinu ističući da ne treba samo njegova generacija da bude angažovana, već i da starije generacije treba da daju svoj doprinos u ovom našem oslobodilačkom ratu – prisjeća se Anerov otac Galib, takođe borac naše Brigade. Sječanje na našeg dragog Anera neće izbrisati ni vrijeme. Nije više među nama, ali je u našim srcima.
Reklame
0 comments:
Post a Comment